Djeca

Pomozite djeci da otklone mucanje

Kada malo dijete zamuckuje, to okolini može da bude simpatično, jer je ovaj govorni poremećaj sastavni dio razvoja govora u životu svakog od nas. Međutim, ako se mucanje nastavi, ono može da predstavlja ozbiljan psihološki problem koji negativno utiče na socijalne kontakte i samopouzdanje.

Zašto se mucanje javlja kod male djece, a zašto kod starijih mališana, i kako pomoći djetetu da prevaziđe ovaj problem za Dan govori Dušica Šćepanović, master defektolog-logoped iz Podgorice.

“Mucanje je poremećaj govora u kom je normalan tok govora prekinut čestim ponavljanjem ili produžavanjem govornih zvukova, slogova ili riječi – kaže Šćepanović. Mucanje pogađa osobe svih uzrasta, ali se najčešće javlja u dobi između druge i šeste godine starosti koje razvijaju govor. Dječaci tri puta više mucaju nego djevojčice. Vsćina djece ipak preraste svoje mucanje i procjenjuje se da manje Od 1% odraslih muca. Kod male djece obično se javlja fiziološko mucanje. To je normalni razvojni put i traje od 20 do 40 dana. U periodu između druge i četvrte godine života djete savladava oko 2.500 gramatičkih oblika. Svako skretanje pažnje na sam način dječijeg govora ometa spontane misaono jezičke procese i dijete koje nije bilo svjesno svog zamuckivanja počinje zaista da muca”.

Kako se mucanje liječi i koliko je vremena potrebno da bi se dijete oslobodilo mucanja?

“Mucanje se isključivo liječi vježbanjem, tj. uz pomoć vježbi disanja i vježbi relaksacije. Najpoznatija vježba disanja je Švarcova metoda koja podrazumijeva udah i pasivni izdisaj, na čijim leđima se izgovara riječ da „glatko iscuri“. Mucanje se najčešće dešava na jednoj riječi u rečenici. Kada se uz pomoć pasivnog izdisaja prevaziđe ta prepreka, dalji govor teče glatko. Osobe koje mucaju imaju sposobnost da u osam od deset slučajeva znaju kada će zamucati. Ta činjenica se upotrebljava i u terapiji. Brajićeva metoda podrazumijeva čitav niz viježbi i najefikasnija je kod njtežih mucanja koja su praćena tikovima. Ovaj kompleksni metod podrazumijeva istovremeno pisanje i pjevanje glasova, što je i odlična vježba koncentracije. Frejzerova metoda podrazumijeva dopunjavanje rečenice. Vježbe relaksacije podrazumjevaju opuštanje cijelog tijela, kao i specifičnih regiona ? (lica, jezika, grla)”.

Kako mucanje utiče na dječje samopouzdanje i da li je, uz vježbe sa logopedom, neophodna i podrška dječjeg psihologa?

“Djeca koja mucaju imaju nelagodnost i strah prije govora. Takođe, imaju lošu sliku o sebi, umanjuju svoje vrijednosti. Mucanje pogoršava izgovaranje vlastitog imena, pričanje viceva ili šala, kao i komunikacija sa nekim ko je važan (roditelj, nastavnik, osoba suprotnog pola, poslodavac). Iskustvo iz prakse pokazuje da postoje dvije vrste mucanja primarno i sekundarno mucanje. Važno ih je razlikovati, jer se javljaju u različitim životnim razdobljima i imaju različite simptome. Kod primarnog mucanja dijete ponavlja pojedine glasove ili slogove, ali ne i riječi. Tada možemo kod dijeteta uočiti izvjesnu napetost, ali dijete nema svijest o svom govornom problemu. Prelazak između primarnog i sekundarnog mucanja jeste pojava tranzijentnog mucanja, koje pokazuje dvije osnovne karakteristike: učestalije je i napornije, tenzija mišića je povećana, trajanje grča je produženo i dijete postaje svjesno svojih govornih poteškoća. Kod sekundarnog mucanja javlja se opšta mišićna napetost cijelog tela, a posebno govornih organa, dijete počinje da ima strah od govora, razvija svijest o sebi kao o osobi koja muca, javljaju se tikovi i odbrambeni pokreti, mucanje ima povratno dejstvo na psihu djeteta i može znatno uticati na razvoj neadekvatnog ponašanja i problema u učenju. Zbog svega gore navedenog neophodna je podrška peihologa. Takođe, postoji i treća vrsta mucanja traumatsko mucanje. Ovaj oblik mucanja se javlja iznenada i naglo. Može se javiti u svakom uzrastu, ali prije svega između prve godine i u pubertetu. Ono je naglo, iznenadno, oštro. Uzrok ovog mucanja je uvijek neka za dijete traumatična situacija”.

Na pitanje kako bi roditelji trebalo da se postave u svakodnevnoj komunikaciji kada primijete da njihovo dijete muca, Šćepanovićeva daje nekoliko savjeta:

Bodrite Vaše dijete da govori i osjeća radost i zadovoljstvo u tome

Usmjerite pažnju svoga djeteta na aktivnosti u kojima je ono uspješno

Smanjite stresne situacije u porodici Uspostavite pravilne ritmove spavanja, ishrane i aktivnosti u dnevnoj aktivnosti Vašeg djeteta Pustite dijete da samo pravi rečenice i dozvolite mu da završi vlastitu misao

Send this to a friend