Često se kaže da je dobar razvod bolji od lošeg braka, ali se pritom često zaboravlja na djecu i način na koji ona preživljavaju roditeljsku rastavu i razvod. Tada sve bliske odrasle osobe u životima djece igraju vrlo važnu ulogu. Pritom se misli na babe, djede i druge rođake, ali i na prijatelje i komšije.
Važnu ulogu u cijeloj priči imaju i roditelji, bez obzira na to što su obuzeti razvodom. Jedino se mora voditi računa o uzrastu djece, gdje i ono najmlađe mora da razumije šta se dešava u životu njegovih roditelja i, naravno, njegovom. Djeci može biti teško da riječima iskažu svoju tugu i zbunjenost zbog razdvajanja onih kojima su bezuslovno vjerovali.
Razvod roditelja djeca osjećaju i doživljavaju na različite načine, zavisno od toga da li su sasvim mala, ili su krenula u školu, ili se nalaze u burnom adolescentskom i tinejdžerskom dobu. Mnoga djeca posijle razvoda roditelja odbijaju da idu u školu, ističući da žele da ostanu kod kuće da bi brinula o nesrećnom roditelju. Mnogi od njih ne mogu da se koncentrišu ili da rade domaće zadatke, jer im je u životu sve postalo besmisleno.
Drugi izbjegavaju školu jer nisu u stanju da učestvuju u igrama s djecom na školskom odmoru ili na igralištu. Ukoliko već moraju da se rastave, roditelji treba da vode računa o osjećanjima djece i da pažljivo odrede trenutak kada će i na koji način da im to saopšte.
Pravog rješenja nema, ali bi to trebalo da urade zajedno, jer će se djeca osjećati mnogo bezbjednije kada im oba roditelja objasne planove za budućnost i neće sumnjati u njihovu privrženost. Ukoliko stvaraju nove porodice, oba roditelja treba da se potrude da njihova zajednička djeca osjete toplinu kad god se tu nađu.
