Rečenice koje ćemo nabrojati, tvrde psiholozi, treba da izbjegavate u komunikaciji sa svojom djecom:
1. Ugledaj se na svog brata
Poređenja nikada nisu prijatna, kako za odrasle, tako i za djecu. Vrlo je lako upasti u ovakva poređenja ukoliko imate više djece, ali je potrebno imati veliki oprez jer ona izazivaju rivalitet u porodici i mogu nauditi na duže staze. Dijete shvati kako je njegov brat model koji on nikada neće moći da dostigne što loše utiče na njegovo samopouzdanje i ono shvati da bi roditelji više voljeli da je on kao i njegov brat.
2. Izludjećeš me
Vrlo je moguće da ćete se osjetiti upravo tako u mnogim situacijama i da ćete biti “na ivici”, ali ne morate činiti da se vaše dijete osjeća krivim za to. Koristiti krivicu kao motivaciju i podsticaj da se promijeni na bolje, nije uvijek dobar izbor. Uostalom, to može uticati negativno na naš odnos sa djetetom. Na taj način činimo da se dijete osjeća odgovornim za naše probleme, što može izazvati anksioznost kod njega.
3. Zar te nije sramota da se tako ponašaš
Kako što prethodna rečenica izaziva krivicu kod djeteta, ova izaziva osjećaj sramote. Neki roditelji pokušavaju da na ovaj način upostave disciplinu, naročito pred drugim sosobama, ali treba ih izbjegavati jer nisu konstruktivne i samo negativno utiču na njegovo samopouzdanje i čine da se osjeća poniženim.
4. Ukoliko ne uradiš ovo, kazniću te
Prijetnje donose osjećaj straha pa mogu učiniti da dijete izgubi povjerenje koje imaju u roditelje. Osim toga djeca uče da je sasvim legitimno ga kada žele da postignu nešto, mogu da se posluže zastraživanjem druge strane.
Problem sa korišćenjem ove rečenice je taj što je u većini slučajeva ovo “prazna prijetnja”.
Stoga, ukoliko želite da ustanovite kaznu za neki postupak, potrebno je jasno je definisati i ispuniti u određenom vremenskom periodu.
Ova rečenica često se koristi i u drugom smjeru, kao emocionalna ucjena – “Ukoliko se budeš lijepo ponašao, kupiću ti slatkiše.” Na taj način dijete neće naučiti zbog čega je potrebno da se ponaša na određeni način, već će to raditi samo da bi postiglo obećanu nagradu.
5. Dosta mi te je
Kada rodielj koji koristi ovu frazu kada se nađe pred velikim stresom, naravno da nema namjeru da emotivno zaista povrijedi dijete, ali moramo biti svjesni da je djeca shvataju sasvim ozbiljno i ovo može da izazove u njemu trajnija, negativna osjećanja. Ljubav roditelja prema djeci je bezuslovna, i to bi trebalo da im pokazujemo u svakom trenutku.
6. Ti si jedno bezobzrazno dijete
Greška je tako nešto reći djetetu, jer ono može da pomisli: “Loš sam, takav sam i tu se ništa ne može uraditi.” Stručnjaci savjetuju da je potrebno nekada konkretizovati ovu rečenicu, tj. objasniti mu da sam postupak koji je napravilo nije dobar. Ukoliko im govorimo da su oni generalno loši, dajemo im ideju da nešto sa njima nije u redu.
Zbog toga je preporučljivo pažnju im skrenuti na ono što se može poboljšati i izmijeniti u budućnosti da bi se postigao pozitivniji rezultat. Konstruktivnije je reći- “Nije u redu kada se ponašaš tako…” i obajsniti kako njegovo ponašanje nije prihvatljivo i zbog čega, i takođe mu ukazati na alternative, odnosno ispravne načine ponašanja.
7. ” Biće tako jer ja JA tako kažem. I tačka!”
Odrasli imaju običaj da misle kako su oni uvijek u pravu kada je njihov sagovornik u raspravi dijete. I kada dođemo do tačke rasprave u kojoj ostajemo bez argumenata, pribjegavamo ovoj rečenici da bismo bili uvjerljiviji. Međutim, na ovaj način samo postižete da se jaz između vas i djeteta produbi, jer od njega zahtijevate da uradi nešto samo zbog toga “jer vi tako kažete”, ne dajući mu logično objašnjenje.
8. Ne plači, nije baš toliko strašno!
Često se dešava da zanemarimo osjećanja djeteta. Može biti da se posvađao sa drugom u školi, i iako to po nama nije neki poseban razlog, za njega jeste i ne treba umanjivati značaj tog događaja. Nekada se ova rečenica koristi u namjeri da se dijete osjeti bolje i da mu skrenemo misli sa tog događaja, a i efekat je suprotan. Mnogo je bolje podržati ga i umiriti kada se desi nešto što oni smatraju lošim i teškim, i pokazati im da ih razumijemo i da smo tu za njih kada smo im potrebni.
9. Pusti, ja ću to uraditi
Poruka koju ova rečenica nosi je jasna: ” Nisi sposoban da to sam uradiš.” I kada roditelj vjeruje u nju, povjerovaće i dijete. Dijete će nakon ovoga pomisliti: ” Ako je tako, zašto bih se trudio sljedeći put?”
Uostalom, na ovaj način onemogućavamo im da uče iz sopstvenog iskustva i stvaramo od njih osobu koja će biti nesamostalna i nesigurna. Rečenice sa sličnim efektom “Ne znaš ništa dobro da uradiš” ili “Ne znam kada ćeš naučiti” , su afirmacije koje ne vrednuju uloženi napor već postignuti rezultat.
10. Lijen si, tako ništa nećeš postići u životu!
Škola i loše ocjene prvi su na listi kritika koje roditelji upućuju djeci adolescentima. Namjera roditelja koji ovo izgovaraju, uvijek je da djetetu skrenu pažnju da ih ne čeka ništa obećano u budućnosti i da ukoliko ne budu uložili napor da će doči trenutak kada će se pokajati za pogrešne odluke, ali umjesto da izazovu pozitivni efekat, ovakve rečenice mogu samo da naštete odnostu sa djecom i izazovu frustracije i nezainteresovanost.
