Agencija za zaštitu životne sredine upozoravala je na opasnosti pasivnog pušenja 1991. godine, otprilike 30 godina nakon što su naučnici ustanovili da pušenje cigareta izaziva rak. Danas, sve više istraživanja ukazuje na novi neočekivani, a vrlo realni zdravstveni rizik.
„Baš kao što boravak u blizini pušača može povećati rizik od raka, bolesti srca i pluća te cijelog niza drugih bolesti, sasvim je moguće da je i “pasivna izloženost ekranima” opasna po zdravlje djece”, tvrdi Džoel Renstrom sa univerziteta u Bostonu.
Roditelji koji se ne mogu suzdržati od upotrebe vlastitih mobilnih telefona tako bi mogli dovesti do toga da i njihova djeca postanu zavisnici od ekrana.
Džoel Renstrom je još prije deset godina primijetila da njeni studenti ne mogu provesti 50 minuta bez mobilnog, što joj je otežalo vođenje nastave, a ujedno ju je zainteresovalo to što se događa. Sprovela je anketu među svojim studentima i ustanovila da 20 posto njih svoje ponašanje smatra “zavisnošću”, a još veći dio njih svoje korišćenje mobilnog opisuje negativnim terminima.
Danas smatra da za to nisu krivi sami učenici, nego odrasli od kojih su naučili takvo ponašanje.
U prosjeku, odrasli Amerikanci provjeravaju svoje mobilne više od 2500 puta na dan. Prema Američkoj udruzi psihijatara, to zadovoljava sve kriterijume za zavisnost. Naravno, gledanje društvenih mreža pred djecom nije isto kao duvanje dima u lice, ali svejedno može imati negativne posledice.
Današnje majke često provjeravaju vijesti, e-mailove, dopisuju se s prijateljicama ili sudjeluju u grupnim diskusijama o roditeljstvu dok čuvaju svoju djecu. Razumljivo je da se povremeno požele društva odraslih, no djeca, pa čak i bebe primjećuju te navike. Posmatraju svoje roditelje kako često posežu za naizgled čarobnim predmetom koji sija, svjetluca, ispušta zvukove i prikazuje pokretne slike.
Ko ne bi poželio takvu igračku? No problem je u tome što želja za telefonom tako postaje dio ličnosti.
Osim toga, djeca vole da imitiraju i oponašaju. Ljudski se mozak razvija do 25 godine, a istraživanja ukazuju da je adolescentski mozak posebno sklon nepotrebnim rizicima, traženju odobravanja vršnjaka i slabijoj kontroli nagona.
„Povežemo li to sa cjeloživotnim doživljajem mobilnog kao objekta požude, nije neobično što toliki tinejdžeri teško ispuštaju mobilni iz ruku. Odrasli su ti koji bi svojim primjerom trebali pokazati djeci da tehnologiju treba koristiti odgovorno i umjereno”, zaključuje Renstrom.
