Djeca

Savjeti o obrazovanju koje je Ajnštajn dao svom sinu

Albert Ajnštajn je volio da sanjari i odluta mislima tokom nastave, bio je zaboravan pa je često ignorisao svoje školske obaveze. Zbog toga bi ga i danas mnogi nazvali lošim učenikom. Neki predmeti jednostavno su mu se sviđali više od ostalih pa je njima posvećivao svoju pažnju, dok je druge zanemarivao.

Kada je odrastao i postao roditelj, zastupao je stav da djeci treba pružiti slobodu da otkriju šta ih zanima. Vlastitu djecu, sinove Hansa Alberta i Eduarda kojeg je zvao Tete, podsticao je da razvijaju interese koji nisu vezani za školu. Nakon razvoda od supruge Mileve, Anštajn je ostao da živi u Berlinu, a njegovi sinovi živjeli su sa majkom na relaciji Beč-Cirih.

U pismu koje je 1915. godine poslao tada 11-ogodišnjem Hansu Albertu, savjetuje mu da se drži sviranja klavira i drvodeljstva koje je mališan volio jer je to za njega “čak bolje i od škole”.

Za razliku od mnogih koji to ni danas ne shvataju, Ajnštajn je znao da ne postoje loši učenici. To je samo loš naziv za djecu i mlade koji nisu dobili priliku da razviju svoje specifične interese već su pokušali da ih ukolope u postojeće nastavne programe i propisane aktivnosti.

U nastavku pročitajte pismo u kojem veliki naučnik otkriva kako djeca mogu najviše naučiti.

“Moj dragi Alberte,

juče sam primio tvoje pismo i bio sam vrlo srećan zbog toga. Već sam se bojao da mi više uopšte nećeš pisati. Kada sam bio u Cirihu, rekao si mi kako ti je čudno kada tamo dođem. Zbog toga mislim kako bi bilo bolje da se nalazimo na nekom drugom mjestu gdje nas niko neće ometati.

Sviraj ono što se tebi sviđa, čak i ako ti profesori ne daju to da vježbaš

Bez obzira na sve, moliću te da svaku godinu provedemo cio mjesec zajedno kako bi vidio da imaš oca kojem si drag i koji te voli. Od mene možeš naučiti puno dobrog, nešto što ti drugi ne mogu lako ponuditi. Ono što sam postigao napornim radom nije samo za strance nego posebno za vas, moje dječake. Ovih dana završio sam jedan od najljepših radova u svom životu i kada budeš veći pričaću ti o tome.

Drago mi je da čujem da uživaš u sviranju klavira. Prema mom mišljenju, klavir i drvodeljstvo najbolje su stvari za dječaka tvojih godina, čak bolje i od škole. To su stvari koje mladoj osobi poput tebe sjajno odgovaraju.

Sviraj ono što se tebi sviđa, čak i ako ti profesori ne daju to da vežbaš. Tako ćeš najviše naučiti, uživajući u tome što radiš do te mjere da ni ne primjećuješ kako je vrijeme prošlo. Ja sam ponekad toliko zaokupljen poslom da zaboravim na svoj podnevni obrok.

Šaljem poljubac tebi i Teteu,

Tata.

Pozdrav i za mamu.”

Send this to a friend