Prve godine života su period kad usvajamo brojna iskustva znatno više nego ikad kasnije u životu, ali ipak sećanja na njih s vremenom nestanu.
Evo koje stvari djeca najčešće pamte o svojim roditeljima…
Kad se prisjećamo djetinjstva, najranija sjećanja rijetko sežu prije četvrte ili pete godine. Taj fenomen stručnjaci objašnjavaju pojmom infantilna amnezija. Premda se neki sjećaju upečatljivog događaja iz najranijeg djetinjstva, teško je procijeniti da li je riječ o pravom sjećanju ili su zbog čestog prepričavanja stvorili slike događaja.
“Dijete pamti od rođenja, ali u najranijim danima govorimo o kratkoročnom pamćenju koje se s vremenom polako produžava. Kratkoročno pamćenje rezultat je nerazvijenih i nepovezanih djelova mozga zaslužnih za dugoročno pamćenje”, objašnjava psihoterapeutkinja Lina Đulvat iz Psihološkog centra “Razvoj” u Beogradu, prenosi Yumama.
Prve godine života su period kad usvajamo brojna iskustva znatno više nego ikad kasnije u životu, ali ipak sjećanja na njih s vremenom nestanu. Dijete će se u predškolskoj dobi prisjetiti događaja iz ranijeg djetinjstva, ali to sjećanje, ako nije rezultat intenzivnog događaja ili vezan uz jake emocije, vremenom će izblijedjeti.
Prepričavanje događaja će osvježavati sjećanje, ali takođe uz pomoć fotografija i priča djeca organizuju svoja sjećanja, za koja je teško reći jesu li rezultat isključivo iskustva ili su nadopunjena fotografijama.
“Pamtimo ono što je vezano uz snažne emocije. Pamtimo ako smo savladali neki važan cilj, pamtimo ljude i događaje uz koje smo se osjećali sigurno, zaštićeno, veoma prijatno ili pak suprotno. Osjećaj priziva sjećanje. Tako ćemo često čuti da starija osoba jako dobro pamti svoju najraniju okolinu, ulicu gdje je odrasla, prve prijatelje, prva postignuća, ali isto tako i situacije gdje se osjećala ustrašeno, prestravljeno i ugroženo. Zato možemo reći da sjećanja prizivaju emocije”, kaže Đulvat dodajući da se možda uvijek ne sjećamo šta se dogodilo s drugom osobom, ali svakako pamtimo osjećaj vezan uz to.
Tako se među pet stvari koje djeca najčešće pamte o svojim roditeljima na prvom mjestu nalazi sjećanje na vrijeme kad su se osjećali sigurno s roditeljima. Ovde je riječ o tome da svako dijete ima potrebu da se osjeća zaštićeno, pa će se zato vjerovatno sjećati kako ste “otjerali čudovište ispod kreveta” ili ste ga tješili nakon ružnog sna.
Djeca mjere ljubav koju neko ima prema njima po količini nepodijeljene pažnje koju dobiju. Trenutak u kojem prestajete da radite nešto i ispunite djetetovu želju da se poigrate s njim urezaće se duboko u njihovo srce i um. Sljedeća važna stvar koje će se djeca sjećati je naš odnos prema partneru. Gledajući odnos između roditelja dijete će formirati pogled o ljubavi. Pružite im stoga sigurnost koja proizlazi iz međusobne ljubavi i uvažavanja.
Pazite kako razgovarate s djecom i šta govorite o njima jer na njihovo samopoštovanje snažno utiču riječi roditelja. Uprkos tome što djeca povremeno vole spontanost, ipak imaju usađenu duboku potrebu za predvidivim ponašanjem i poznatim situacijama. Djeca će pamtiti kako ste im organizovali rođendane, porodična druženja ili kako ste svake nedjelje uživali u zajedničkom ručku na kojem se okupe svi članovi porodice.
