Djeca

U naše vrijeme, čuvena fraza starijih

Da li je način vaspitanja današnjih roditelja previše popustljiv, a da li su bake i deke bili previše strogi? Idealno vaspitanje je veliki izazov za roditelje, ali ono što je sigurno je to da nijedna krajnost nije dobra za dijete.

“Gledam ove ženice po zgradi, to se dotjeruje, to izlazi s društvom, jedva da se jave na stepeništu. Kuda idu i šta rade, kako im muževi to tolerišu. A djeca… Blagi užas! Prije neki dan slušam kako se ćerka ovih komšija do mene raspravlja s ocem. Siroma’, pokušava balavici nešto da objasni umjesto da joj zalijepi roditeljsku preko ušiju. U naše vrijeme…”.

O, ne, opet lament nad starim, dobrim vremenima! Za zlatnom erom, kada su se klinci po cio dan igrali napolju, na čistom vazduhu, jeli ‘leba i masti, i, nadasve bespogovorno slušali svoje roditelje. Sve je bilo ljepše i bolje nego što je sada.

A ova nova sajber generacija ne pomalja glavu iz sobe i neprestano drlja po tastaturi, komunicira uglavnom preko društvenih mreža, pritom, gle drskosti, ima svoj stav i ne da na sebe. Da li neke nove klince, što reče Balašević, zaista “nosi pogrešan tok”? Drvo se savija dok je mlado, izričita je moja majka: s djecom nema ni razgovora ni pregovora, čak i kada su u pravu. Ima da bude kako tata (mama) kaže, u suprotnom, zna se šta slijedi – svakovrsne kazne, pa i batine, dok se ne urazumiš. Dakle, pogni glavu, ćuti i progutaj svoje mišljenje, to ionako nikog ne interesuje. Usvajaj sistem vrijednosti koji ti namećemo, čak i kada ti nismo najbolji primjer.

E pa, dragi roditelji iz starih, dobrih vremena, zbog svega ovoga se veliki broj pripadnika generacije koju ste izveli na put, cijelog života povlači pred onima koji su jači, fizički, psihički, statusno ili na bilo koji drugi način. Propustili su hiljade prilika jer zbog straha nisu bili kadri da izraze svoj stav, da se pobune kada je to neophodno, da ne dozvole da budu zlostavljani i mobingovani. Naučili ste ih da se nasilje trpi i skriva pošto je sramota biti nesrećan i povrijeđen, zato se na razvod odlučuju tek kada druga strana potegne papire, a loš posao napuštaju samo u slučaju da dobiju otkaz.

Hleba, masti i igara – to ni izbliza nije bilo dovoljno.

Mama, tvoji unuci, baš zato što sam izvukla pouke iz sopstvenog iskustva, smiju da izraze svoj stav, štaviše, to je poželjno. Razgovaramo i kada nam nije do razgovora, prepiremo se, iznosimo argumente, a iznad svega poštujemo jedni druge. Niko nije savršen, dobro se znamo, i nije nam frka da jedni pred drugima budemo ono što jesmo. Stvorili smo naš mali krug povjerenja, podržavamo se, podstičemo, i ne, nismo najbolji prijatelji, već roditelji i djeca iz novih, dobrih vremena, koji se razumiju i vole. Kad smo već kod toga, odoh, treba da se spremim, izlazim večeras s mojim mačkama.

Idemo na neki koncert, kasnije ćemo na žurku kod Mileta, pustio je obavještenje na Fejsu da otvara novu piceriju.

‘Ajd zdravo”.

Angelina Čakširan

Send this to a friend