Vrtić bez igračaka: Nova metoda vaspitanja koju roditelji ne podnose

The Atlantic donosi priču jedne majke američkog porijekla, o iskustvu koje su njena djeca imala u jednom berlinskom vrtiću, gdje se još od devedesetih godina prošlog vijeka praktikuje tromjesečna sezona bez igračaka.

Djeca i roditelji se unaprijed obavijeste o početku sezone bez igračaka. Nakon toga, djeca, zajedno sa vaspitačicama, pospreme sve vrste igračaka (čak i društvene igre), a vaspitačice vrijeme provedeno sa njima ograniče tek na posmatranje, bez sugerisanja djeci šta treba da rade ili čega treba da se igraju.

Iako se ovakva praksa nekima može činiti prestrogom, oni navode kako iza nje stoji važan pedagoški cilj: razviti životne vještine koje će im pomoći da se izbore sa bilo kakvim navikama zavisnosti koje mogu imati u budućnosti.

Kada nemaju igračke, djeca su u stanju da razvijaju sopstvene ideje i osmisle sopstvene igre. Više vremena provode zajedno, a ujedno rade i na jačanju razumijevanja sopstvenog ponašanja, kao i na empatiji, kreativnosti i kritičkom razmišljanju, rješavanju problema i ispravljanju grešaka, navodi se u izjavi koju je dala Elizabet Zaifert, direktorka minhenske nevladine organizacije Aktion Jugendshutz, koja promoviše ovaj projekat.

Ideja za ovu inicijativu razvila se još osamdesetih godina, unutar studijske grupe koja se bavila zavisnošću i čiji su članovi i članice radile sa odraslim osobama koje su bile zavisnici. U tom su periodu došle do saznanja da je za mnoge od njih formiranje zavisničkih navika počelo još u djetinjstvu. Zbog toga su odlučile da organizuju ovu inicijativu u vrtićima, sa djecom od tri do šest godina, tako što će otkloniti stvari koje djeca najčešće koriste kako bi skrenula pažnju sa negativnih osjećanja koje mogu imati u određenom trenutku.

Jasno je da je projekat naišao na neslaganje – 1997. godine, konzervativni magazin Fokus objavio je mišljenje nekoliko psihologa koji su ovu metodu nazvali pogrešnom, što zbog nedostatka naučnih dokaza, što zbog vjerovanja kako je ona ustvari stresna za djecu.

Hans Mogel, profesor psihologije na Univerzitetu Pasau, čak je tvrdio da se ona može smatrati jednom vrstom zlostavljanja djece.

Projekat je naišao i na negodovanje roditelja, nakon čega je period od tri mjeseca zamijenjen periodom od šest nedjelja, i ne zimi, nego u proljeće, kada su djeca učionice mijenjala izletima u šume. Danas se najčešće određuje jedan dan u nedjelji kada nema igračaka, a projekat se sprovodi i u Austriji i Švajcarskoj.

Studije koje su kasnije sprovedene, kao ona autorke Ane Vinter u magazinu Prävention ili studija iz 1998. godine koju je sproveo Austrijski institut ÖIBF, navode kako su djeca koja su učestvovala u ovim projektima pokazala veći nivo društvene interakcije, kreativnosti, empatije i vještina komuniciranja.