Nekad je proizvodnja materijala, koji bi u isto vrijeme bili i otporni i funkcionalni, a pritom i jeftini, bila nezamisliva.
Kako je koža bila skupa, čak veoma skupa kada bi se naručivala u velikim komadima, moralo je da se osmisli rješenje koje bi kako odjeću, tako i materijal za propratne životne aktivnosti učinilo povoljnijim. Koristeći se emajliranim materijalima i materijalima koji su premazivani lanenim uljem, utabala se staza epohi koja će uslijediti i na prijesto povoljnih tkanina i materijala dovesti njeno veličanstvo mušemu.
Kuvano laneno ulje kojim se doprinosilo nepropustivosti materijala dobijalo se dugim ključanjem lanenog ulja i određenih metalnih soli. Ovako dobijeno laneno ulje nekad je bilo toksično. Današnji materijali koji služe za pravljenje mušema su manje toksični, ali su, nažalost, i dosta manje pogodni. Ipak, praksa da se koriste prvobitni materijali je iskorijenjena, pa je danas, iako duži, put do krajnjeg proizvoda makar zdraviji.
Prvobitne mušeme su bile elastičnije, a da bi se postigao takav efekat koristili su se posebni materijali poput želatina dobijenog od životinja. Laneno ulje je oksidovalo i na taj način su se dobijale višeslojne mušeme koje su bile znatno otpornije. Nepredviđeni hemijski procesi koji bi dovodili do uništenja tkanina sprečavani su tako što se na njih stavljao vosak. Današnja proizvodnja mušema načelno se razlikuje od prvobitne, jer je proces manufakture sveden na minimum.
Ovo sigurno niste znali…
Kada bi se postavilo pitanje ko je izumio mušemu, odgovor ne bi mogao da bude jedinstven. Naime, za izumitelja mušeme ne uzima se niko konkretno jer je riječ o čitavom procesu i nizu izuma. Ipak, vrijeme koje se uzima za početak proizvodnje ovog materijala mogao bi biti osamnaesti vijek.
Najveći broj mušema u današnje vrijeme se proizvodi u Meksiku. Tone ovog materijala se izvoze i koriste u različite svrhe.
