Postoje odjevni komadi koji nikada neće izaći iz mode. Provlačiće se kroz decenije, nekada čak i vjekove, promijeniće možda svoju osnovnu namjenu, ali na neki volšeban način ostaće nepopravljivo aktuelni. Jedan od ovih komada zasigurno je crna rolka.
Kad danas pomislimo na crnu rolku, u mislima nam najvjerovatnije iskoči ili Odri Hepbern ili neki od čuvenih egzistencijalista.
Međutim, crna rolka je više od patenta Odrinog filma „Smiješno lice” i više od obilježja filozofskog stila jedne generacije. Iza ovog naizgled jednostavnog odjevnog predmeta krije se čitava istorija, mnoštvo značajnih ličnosti, pa i pokoji društveni pokret.
Ovo je priča o gospodarici stila – svemu što je preživjela, svemu što je proizvela i svemu što je označavala, a označava i danas, ne samo u modnom svijetu, već i na širem društvenom planu.
Kratka istorija crne rolke
Crna rolka prvi put se pojavila još sredinom 16. vijeka, kada su je nosili pripadnici engleske aristokratije. Kraljica Elizabeta I bila je poznata po bluzama i haljinama sa tzv. visokim vratom, te je često nosila crnu rolku ispod bogatih slojeva čipke i nakita.
Iako se činilo da će crna rolka ostati na neki način kraljevsko obilježje, nije bilo tako. Tokom 19. vijeka engleski polo igrači koristili su je kao dio sportskog dresa na utakmicama. Otuda se u engleskom jeziku, najprije u britanskom izgovoru, za rolku očuvao izraz polo neck, pored čuvenog turtleneck.
Tokom ’30-ih i ’40-ih godina 20. vijeka crna rolka postala je klasičan dio garderobe prosječnog američkog radnika, a takođe je bila i dio zvanične američke uniforme tokom Drugog svjetskog rata (od teške vune).
U ovom periodu, a naročito tokom ’50-ih godina, crna rolka napokon uspijeva da se probije na modnu scenu i postaje imperativ stila, zahvaljujući čuvenim ličnostima koje su je proslavile.
Akademici, filozofi, intelektualci, umjetnici, svi odreda nosili su ovaj moćni komad garderobe. Crne cigaret pantalone, usko krojena crna rolka i crne cipele postale su ubrzo svevremena i nepogrešiva kombinacija.
Odri Hepbern lansirala ju je jednom za svagda u svom filmu „Smiješno lice”. Crna rolka na jednoj od najljepših žena svih vremena pod jakim svijetlima Pariza postala je prava definicija stila.
Žan Pol Sartr, Alber Kami, Simon de Bovoar i čitava plejada egzistencijalista ovjekovječila je crnu rolku kao obilježje intelektualnog, pomalo mističnog stila, koji je svima neminovno bio i ostao privlačan.
U deceniji koja je uslijedila crna rolka postala je i dio formalne garderobe, zamijenivši odelo i kravatu. Smatra se da su modni kreatori Pjer Kardin i Iv Sen Loren najzaslužniji za probijanje ovog komada među poslovni svijet. Crnom rolkom zamijenili su klasičnu bijelu košulju, a šalom kravatu.
Na ovaj način, rolka je počela da osvaja šire tržište, a ondašnji biznismeni postali su daleko moderniji i uglađeniji nego ranije.
U jednom primjerku novina New York Times iz 1967. godine piše:
„Crne rolke na Menhetnu su neizbježne onoliko koliko i zagađen vazduh, a ljudi koji ih stalno nose osjećaju da su pobjegli od komformizma odijela i kravate.”
Konačno, tokom ’70-ih godina crna rolka značajno je obilježila i feministički pokret. Glorija Stajnem najglasnije je u to vrijeme zagovarala ravnopravnost muškaraca i žena, ali posebno na polju oblačenja. Na svojim govorima često je nosila crnu rolku, te je ona postala, može se reći, i simbol ovog snažnog društvenog pokreta.
Šta to toliko čarobno u sebi nosi crna rolka?
Prije svega, veoma je zahvalna za nošenje, ne samo zato što savršeno odgovara tijelu, već služi i u korist samopouzdanja.
Kad obučemo crnu rolku odjednom sve na nama i u vezi sa nama djeluje mnogo ljepše i uglađenije. Visoki vrat rolke doprinosi da djelujemo gotovo skulptorski. Samim tim, nismo u mogućnosti da savijemo glavu i hodamo pogrbljeni, rolka nam svojim krojem obezbjeđuje jednu vrstu smjerne autoritativnosti.
Modni dizajner Roj Halston u vezi sa ovim rekao je:
“Crna rolka je najudobniji i najljepši komad koji možete da obučete. Pomjera se sa tijelom, ističe lice i izdužava figuru. Naprosto, čini život toliko jednostavnim”.
Osim toga, nakon što smo upoznati sa čitavom istorijom ovog odjevnog predmeta, njegov značaj postaje utoliko veći. Oblačenjem crne rolke identifikujemo se sa Merilin Monro, Sofijom Loren, Kamijem, Vorholom, Stivom Džobsom…
Pa ipak, čini se kao da se nismo nešto naročito ni potrudili. Možda je u tome upravo i ključ, u suštoj jednostavnosti, prostom minimalizmu.
Zanimljivo je osvrnuti se ovdje na činjenicu da su mnogi moćni i čuveni ljudi imali veoma jednostavan stil oblačenja i često istu kombinaciju nosili tokom čitavog života, a baš je ovo stvorilo najsnažniji utisak.
Stiv Džobs, čovjek koji je ostao upamćen po kombinaciji „crna rolka-Levis 501”, na putovanju u Japan upoznao se sa jednim njihovim dizajnerom i zadivio se njegovom kolekcijom crnih rolki. Toliko je bio oduševljen njihovom prostom autentičnošću da je odlučio da će one postati njegova uniforma.
Zamolio je dizajnera da mu napravi na stotine identičnih rolki, a na pitanja novinara zašto se drži samo te jedne uniformisane kombinacije rekao je:
„Crne rolke su ono što ja nosim. Imam ih dovoljno da izdržim do kraja života i to mi sasvim odgovara.”
Crna rolka danas
Iz današnje perspektive, nimalo ne treba da bude neobično što je crna rolka i dalje obavezni komad u svakom muškom ili ženskom ormanu.
Kao što se Glorija Stajnem borila za ravnopravnost noseći crnu rolku, tako se danas kroz čitave modne lance propagira ideja o tzv. unisex garderobi. Ženski butici preplavljeni su odjećom sa motivima vojnih maskirnih uniformi, boyfriend farmerkama, pa i ženskim kravatama. Dakle, crna rolka znatno je ubrzala proces zalaganja za rodnu ravnopravnost.
Kao što su se Greta Garbo ili Žan Pol Sartr osjećali superiorno i intelektualno noseći crnu rolku, tako se osjećamo i mi danas. A nije li bogata istorija jednog odjevnog komada ono što ga naposlijetku i održava u životu?
Na kraju, kao što su svi od kraljice Elizabete pa do Stiva Džobsa uživali u nesmetanoj jednostavnosti i otmenosti crne rolke, u istoj uživamo i mi danas, zahvaljujući njima.
Čitava tajna dobrog izgleda sažeta u samo jednom, naizgled običnom, beznačajnom komadu – jednostavnost, stav i stas. Stilovi se mijenjaju, epohe prolaze i dolaze, ali po svemu sudeći crna rolka još dugo će ostati konstanta.
