Moda

Kada smo dopustili Instagramu da nam kroji trendove

Koliko jedan kažiprst koji se satima kreće po ekranu smartphona utiče na to da se izgubi karakter osobe i nastane svijet pun modnih klonova.

Ljudi imaju slobodnu volju i mogu da donose svoje odluke, danas čak i više nego ikada u istoriji, ali poslije nekoliko mjeseci skrolovanja društvenim mrežama i gledanja šta nose Miroslava Duma, Eva Chen i Olivia Palermo, neko će kupiti i Gucci krznene papuče čak i ako su mu u početku ličile na mrtvog pacova.

Koliko li samo ljudi kupi nešto samo zato što im je Instagram rekao da tako treba?

„Ako svi oni nose te papuče, što da ne probam i ja”, užasni je glas konformizma koji je utemeljen u ljudskom biću. Iako svaki čovjek ima pristup skoro trima milijardama naloga na društvenim mrežama, logično je da gravitira sličnim.

Normalno je da ljudi žele da budu okruženi istomišljenicima, osjećaju se prihvaćeno, negdje pripadaju, dobiju potvrdu svog mišljenja, pa makar i sa udaljenosti od 3.000 km. Zato se i dešava da neko na Instagramu ima skoro pola identičnih naloga koje prati: pin up stranice, ili francuski šik, ili skandinavski minimalizam.

Tako se ulazi u začarani krug lajkovanja i šerovanja sličnih postova kojima se samo potvrđuje postojeći ukus i ostaje se u takozvanom društvenom balonu. To znači da je osoba potpuno disproporcionalno izložena kiši neke stvarnosti koju je odabrala: superstilizovanim ljudima, njihovim slikama, modi koja nije svakodnevna. I to iznenada postaje nova stvarnost, nešto „normalno“. Ovo je opasnost koja izmješta osobu sa tla Zemlje u neki drugi željeni svijet. Vetements Frankenstein jeans kupili su mnogi samo zato što su ih nosili influenseri, čak i ako im stoji zaista loše.

Skorašnje istraživanje koje je sprovela čuvena firma Dash Hudson otkrilo je da čak 87 odsto influensera saopštava pratiocima na svojim društvenim mrežama šta planira da kupi. A da je jedna trećina korisnika Instagrama kupila komad garderobe koji su prvi put vidjeli baš na ovoj društvenoj mreži. Oslanjajući se na ekrane i pasivno skorlovanje, umjesto na aktivno istraživanje, ograničava se kreativnost i modna intuicija. Na kraju svi izgledaju isto. Flanelske karirane košulje, kaftani, iscijepani džins, retro patike, slamnati šeširi i čarape sa krupnom mrežom samo su neke od Instagram uniformi.

Tehnologija iza društvenih mreža osigurava ostatak u zatečenom društvenom balonu. Algoritmi traže stvari koje je korisnik kliknuo ranije i na osnovu njih nude isti ili sličan sadržaj. Svaki put kada osoba klikne na neko srce, ostavlja za sobom mrvice (poput Marice iz poznate bajke) koje Facebook, Instagram i Twitter „kupe“ i koriste za plasman novog sadržaja, koji je u stvari skoro isti kao stari. Svima se desilo da jednom posjete Facebook page nekog proizvoda, kako bi kasnije taj isti počeo da im se pojavljuje na Instagramu. Ne zovu se to za džabe pametni telefoni i moderne tehnologije.

Takođe, od dopadljivosti samog posta zavisi i njegov plasman – što post ima više lajkova, više će se pojavljivati u feedovima pratilaca. Tako da neki post može da dobije ekstremno mnogo ili vrlo malo lajkova.

Odavno je shvaćeno da se blogeri na Instagramu ne oblače slučajno i da ništa tu nije spontano. Štaviše, sve je sistematski isplanirano čak sve do konca koji visi niz rukav i pramena koji je pao preko lica. Postoji čak i termin za ovo – peacocking – ukrašavanje poput pauna. Takođe je očigledno da ovakvi postovi najviše privlače pažnju pratilaca.

Čak je i Alexandar Wang još prije tri godine priznao da često upada u zamku razmišljajući prije o tome kako se neki komad slika, nego šta će otići na tržište ili u showroom. To je upotpunio svojom izjavom za New Yorker i Jeremy Scott: „Imate samo dvanaest centimetara (prosječna veličina smartphona) da ostavite utisak.“

Ono što je za osobu važno jeste da s vremena na vrijeme mora da provjetri svoj društveni mjehur gledajući i drugačije stvari i ljude oko sebe, pogotovo što se mehanizam za to takođe nalazi u prednjem džepu farmerki. To se radi tako što se prilikom pretraživanja koriste širi haštegovi, npr. #streetstyle ili #ootd, umjesto određenih i specifičnih.

Istina, tako će se naletjeti na mnogo neželjenog sadržaja, ali i na prijatna iznenađenja. Treba zapratiti i ljude sa kojima se čovjek ne slaže (hate-following) i one čiji je stil suprotan od željenog. Ovo ne služi samo da otvori mozak, nego i da zbuni gore pomenute algoritme i da ih natjera da rade drugačije nego inače.

Na kraju krajeva, potvrdu za svoj stil i, najvažnije, kupovinu ne treba tražiti u ekranu, nego u staroj dobroj intuiciji.

PP = product placement = sponzorisani sadržaj

Trendovi uvijek kreću od osobe koja ih nosi. Tako je bilo i u osnovnoj školi: ono što je nosila najpopularnija djevojčica, oblačile su i sve one u njenoj okolini, a i sve one koje su htjele da budu (kao) ona. Kada se izašlo iz škole, taj uticaj se prebacio na poznate ličnosti – glumice, pjevačice i umjetnice.

Danas su u fokusu influenseri koji su najčešće „obični“ ljudi, te je i drugima lakše da se s njima identifikuju. Po osnivanju društvenih mreža dobili su zaista puno pratilaca smo zbog svog autentičnog stila i karakteristične pojave. Slobodno su birali garderobu, spontano pravili slike, ali kada je egzistencija počela da im zavisi od postova, prirodnost je izašla kroz prozor.

Za jedan post na Instagramu na našim prostorima se dobija sam proizvod ili/i honorar od 50 do 150 eura, dok se u inostranstvu može dobiti i preko 1.200 eura. Postoje i aplikacije preko kojih se mogu kupiti stvari sa željenog posta (Shop-my-feed, Snapppt, Like to Know It), od kojih zarađuju i sami influenseri jer je baš njihov nalog taj koji je kupca doveo do finalnog proizvoda.

Iako se zna, ili makar naslućuje da su određeni postovi plaćeni, u nekim državama (na primjer, Kanadi) postoji zakonska obaveza da se pratioci obavijeste kako je sadržaj sponzorisan i to putem haštegova #sp i #ad. Korisnici naloga su se, naravno, sjetili da nadmudre i ovu odredbu tako što stavljaju više od deset haštegova, pa ih pratioci čak i ne vide jer ih mrzi da čitaju sve.

NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
Anonimus
Gost
Anonimus

Svašta će ljudi dopustiti sebi, samo da ne uključuju mozak. A i vi i vaša fela sa bombastičnim naslovima baš i ne pomažete. Na kraju svako ispašta za svoje izbore, tako barem sugerišem svojoj djeci. Pa neka oni izaberu. A mene interesuje hoćete li ovo objaviti.

Send this to a friend