Nećemo uopšte pogriješiti ako kažemo da je priča o Koko Šanel priča o modi 20. vijeka. Čuvena francuska kreatorka preminula je na današnji dan prije 47 godina, a legenda o njoj još uvijek ne blijedi.
Avangardna, drugačija i smjela 20-ih godina prošlog vijeka lansirala je novi modni stil koji je bio u potpunoj suprotnosti s dotadašnjim modnim standardima, piše blog Coco Shanel.
Smatrala je jednostavnost ključem istinske elegancije, te je shodno tome promijenila žensku modu na način da je ženama skinula neudobne korsete i ponudila im svakodnevnu, praktičnu odjeću koja je oslobodila žensko telo. Inspiraciju za svoj novi modni pristup crpjela je iz materijala i čistih linija muške odjeće.
Koko je najviše ostala zapamćena po ženskom odijelu koje se sastoji od suknje do koljena i sakoa, po maloj crnoj haljini i parfemu „Chanel No. 5“ koji je postao legendarni miris 20. vijeka.
Njene ideje se nijesu završavale samo na kreiranju modela, ona je iskreirala kompletan modni stil. Sastavni djelovi Šanel stila postale su ručne torbice sa drškama od zlatnih obruča spojenih u lanac, šik detalji u vidu velikog cvijeta na reveru, biserne, višeslojne ogrlice, ali i ravne cipele.
Gabrijela Šanel, kako joj je pravo ime, rođena je 19. avgusta 1883. godine u Saumuru, malom francuskom gradu. Bila je vanbračno dijete uličnog prodavca i domaćice, koji su pored nje imali još petoro djece. Uprkos tome što su djeca bila rođena u vanbračnoj zajednici, što je u to vrijeme bilo nedopustivo, majka je ipak uspjela Gabrijelu da krsti očevim prezimenom Šasnel.
Greškom crkvenog službenika, koji je u krštenici upisao Šanel umesto Šasnel, Gabrijela je dobila prezime po kome će postati poznata. Kada je imala 11 godina, majka joj je umrla, a otac nije htio da preuzme brigu o deci. Završila je u sirotištu i o njoj su se brinule opatice. U sirotištu je ostala pet godina i u njemu je izučila krojački zanat.
Napunivši 16 godina Gabrijela napušta sirotište i počinje da radi kao krojačica. Život u samostanu donio joj ljubav prema šivenju, kao i ogromnu želju da postane neko i nešto. Upravo su krojačka vještina, konac i igla zanavek obilježili njen život, dovevši je na staze luksuza, moći i nezaborava. U samostalnu borbu sa životom kreće kao šesnaestogodišnja djevojka, riješena da se izbori za blagostanje i svoje mjesto pod suncem.
Mlada Francuskinja plijenila je vrcavim i neponovljivim duhom, ali i atraktivnošću, impulsivnošću i izvjesnom bezobzirnošću, pa se tako seli u Pariz gdje počinje da radi po noćnim klubovima kao igračica i pjevačica. Nadimak Koko, koji će kasnije početi da koristi kao ime, „zaradila“ je pjevajući pesmu „Qui qu a vu Coco dans le Trocadero“, u kafeu „La Rotonda“ na Montparnasu.
Početak priče o Koko uklopio se u dobro poznati kalup nesrećne i siromašne djevojčice koja tokom života upornošću i trudom stiže do slave i bogatstva. Ipak, njen život bio je sve, samo ne ukalupljen i prosječan. Nadasve snažna i energična, strastvena i oštra, promišljena i veoma privlačna, bila je fatalna žena koja je čvrsto vjerovala u sebe, svoju viziju, ideje i ideale.
Fascinantno je da je Šanel odrasla u velikoj bijedi i sirotinji i to kao vanbračno dijete, što je kasnije u životu vješto krila. Sa 12 godina ostaje bez majke i pada u ruke ocu, koji je hladnokrvno ostavlja u jednom sirotištu gdje su je odgajile časne sestre. Kasnije je umjela da prizna da nikada nije shvatila postupak svog oca, kao i da je to nanijelo trajne ožiljke njenoj duši, načinivši je strogom i neosjetljivom.
Njena velika želja je, inače, bila da se bavi dizajnom i izradom šešira koji su u to doba bili neizostavni modni detalj svake dame. Zahvaljujući finansijskoj pomoći vojnog oficira i bogatog nasljednika Etjena Balzana čija je bila ljubavnica, Koko 1909. godine otvara svoj prvi butik, čime njen san počinje da se ostvaruje.
Život na visokoj nozi donio joj je dobre kontakte, hrabrost i samopouzdanje da se otisne u vode dizajna, a šeširi, tada nezaobilazni modni detalj, koje je prvobitno kreirala nosile su sve važne žene Francuske, što je veoma brzo i proslavilo. Otvara i svoju prvu prodavnicu šešira.
Posao je odlično krenuo i Gabrijela ne samo da je kreirala šešire, već je nakon kratkog vremena svojim mušterije počela da nudi jednostavne kreacije koje su se odlikovale praktičnošću i udobnošću i zapravo predstavljale začetak njene „nove mode“.
Koko, mada neosporno talentovana, inovativna i predana svom radu, bez ozbiljne finansijske pomoći nije mogla da stvori impresivnu karijeru kakvoj je težila. Zato je najvažniji stepenik ka svetskom uspehu i stvaranju imperije Šanel bila njena strasna i velika ljubavna priča sa engleskim aristokratom Arturom Kapelom.
Kapelo je vjerovao u njene vizije, pa Koko tako otvara nove butike u Dovilu i Bijaricu. Kapelo, je bio poznat po nadimku “Dečko“, a bio je inače i Balzanov prijatelj koga je Koko bez dileme ostavila nakon što je stala na svoje noge. Bio je uticajan i moćan čovek, koji je velikodušno finansirao njene ideje i projekte, i uticao na procvat i promociju njenog stvaralaštva. Znao je da će njeni modeli pomjeriti granice tog vremena, što i jesu, po prvi put u istoriji mode nudeći jednostavnost, svedene krojeve i komfor u kombinaciji sa vrhunskom elegancijom i glamurom.
Kapelo se ipak, iz nepoznatih razloga, ženi drugom ženom, nastavljajući istovremeno vezu sa Koko. Ubrzo gine u saobraćajnoj nesreći, što je naizgled nesalomivu Koko bitno uzdrmalo.
Oporavak slomljenom srcu donose brojne afere i to isključivo sa izuzetnim muškarcima, obrazovanim, slavnim, bogatim i poželjnim.
Spisak svih njenih ljubavnika zauvek će ostati skriven, ipak objeladonjene su veze sa ruskim knezom Dimitrijem Pavlovičem, čuvenim kompozitorom Igorom Stravinskim, vojvodom od Vestminstera, a kruže glasine da je zavela čak i poznate slikare Pabla Pikasa i Salvador Dalija.
Opuštenim kreacijama, kratkim suknjama i komfornim odjevnim predmetima Koko se snažno suprotstavljala dotad vrlo raširenoj modi strogih, konzervativnih linija. Muški stil odijevanja bio joj je česta inspiracija. Tako je nastao i čuveni Šanel kostim, po kome će ostati upamćena. Elegantni komplet koji karakteriše suknja do koljena i kratak, strukiran sako, tradicionalno izrađen od vune i ukrašen dugmićima boje zlata, postao je trajno obilježje stila i omiljen odjevni predmet žena, naročito pripadnica viših slojeva.
Bila je veličanstvena dama sa duhom muškarca, slijedila je svoj san o modernoj, jakoj ženi oslobođenoj stega, šablona i pravila ponašanja, kako u modi, tako i u životu. Bila je revolucinar, borac za ženska prava, ona koja je zauvijek promijenila tok mode, oslobodivši ženu preuskih korseta i dugih, glomaznih suknji. Osim toga, nije se dokazala samo kao vrsna modna dizajnerka i kreatorka, već i kao veoma promućurna i sposobna poslovna žena.
Nikada nije crtala svoje kreacije. Stvarala ih je na licu mjesta, na manekenkama, a ideje su u njenoj glavi uvijek bile žive i nove. Ženske garderobere je osvježila svevremenom elegancijom i blagim seksepilom, lansiravši sada već klasike: malu crnu haljinu, ženske pantalone, „zvoncare“, kratke kapute, uske sakoe i ravne suknje, udobne kostime od tvida i žerseje, šešire i torbice sa tankim kaišem.
Učinila je crnu i bijelu neprikosnovenim bojama, a bisere i parfem neizbježnim detaljima svake žene od stila. Uvijek je isticala da je njeno stvaralaštvo van trendova, van mode i van vremena:
„Ne volim kada ljudi pričaju o Šanel modi. Šanel je pre svega stil. Moda, vidite, izlazi iz mode. Stil je vječan.“
Neposredno pred Drugi svjetski rat, na vrhuncu slave, kreativnosti i stvaralačke energije, Koko zatvara svoje butike, sa skromnim objašnjenjem da za modu više nije vrijeme. Upravo su joj te ratne godine na put bacile još jednu snažnu ljubav, koja je nasuprot dotadašnjim iskustvima, na njen život, ugled i karijeru bacila veliku mrlju. Aktivno i javno održavala je vezu sa njemačkim oficirom, što je povuklo za sobom sumnju da je nacistički špijun, njihov simpatizer i saradnik, kao i antisemit, a sve to rezultiralo je hapšenjem. Intervencijom engleske kraljevske porodice oslobodila se optužbi, ali bila je primorana da se preseli u neutralnu Švajcarsku.
U Francusku se vraća deset godina kasnije, već gazeći sedamdesete, ali i dalje vitalna, promišljena, britka i dotjerana, riješena da ponovo napravi bum na modnoj sceni.
Sujetna i nespremna na konkurenciju, svoj povratak na modno tlo domovine obilježila je riječima: „Nijesam više mogla da gledam šta su sa pariskom visokom modom uradili dizajneri poput Diora!“.
Njena nova kolekcija, međutim, nije toplo pozdravljena, jer Francuzi uprkos njenim ranijim zaslugama nijesu bili spremni da joj oproste svojevrsnu „izdaju“ i potencijalnu saradnju sa okupatorima.
Nepokolebljiva, samosvjesna i istrajna Koko, očekivano nije poklekla, već je uspjeh i hvalu potražila i van evropskog kontinenta, što je urodilo plodom: Amerika je počela da obožava Šanel.
Umrla je na pragu devedesete godine života, spremajući oproštajnu kolekciju. Za sobom je ostavila vječni trag u istoriji ženske mode, ali i ženske indivudalnosti i samostalnosti, zadajući lekciju iz smelosti, promišljenosti, otmenosti i stila.
Sa razlogom je najznačajnija žena 20.vijeka-veličanstvena, jedinstvena, neumorna i genijalna Koko Šanel.
