Nekada su cipele sa visokim potpeticama nosili i muškarci i žene, ali ne uvijek oni iz viših slojeva društva. Sve dok ih Katarina Mediči nije učinila popularnim.
Cipele su nam potrebne da zaštitimo stopala i da hodamo udobnije, a ako obuća ne ispunjava ove funkcije, vjerovatno je riječ o visokim potpeticama.
Visoka štikla na obući danas ženama omogućava dodatnu visinu, utisak izdužene figure, isticanje listova…
Međutim, nekada to nije bila isključivo “ženska stvar”. Otprilike 200 godina prije naše ere glumci drevnog Rima su na predstavama nosili potpetice različitih visina koje su odgovarale njihovoj ulozi. U nekim drugim kulturama starog svijeta obuća sa visokom potpeticom služila je da se izbjegnu prljavština i otpaci, kao što su egipatski mesari tako izbjegavali krv i iznutrice sa poda; ili srednjevjekovni Evropljani koji su na visokim štiklama izbjegavali da fekalije sa ulica raznose dalje i tako sačuvaju onu obuću koju su obuvali u kući.
Uz svu ovu praktičnu upotrebu, visoke potpetice prepoznate su i kao erotska manifestacija, pa su ih obuvale i rimske prostitutke i Venecijanke višeg društvenog statusa. Veliki korak u popularizaciji potpetica bio je dolazak Katarine Mediči na francuski dvor u XVI vijeku. Sitna i pomodna kraljica nosila je potpetice kao atribut autoriteta i kraljevskog dostojanstva što je doprinijelo viđenju štikle kao privilegije visokih društvenih slojeva. Od tada, pa sve do Francuske revolucije, potpetice su nosili podjednako i muškarci i žene.
Zanimljivo je da u Sjedinjenim Državama potpetice nisu stekle veliku popularnost sve do 20 vijeka, za šta je možda zaslužan puritanski zakon u Masačusetsu koji je branio djevojkama i ženama da nose obuću sa visokim potpeticama, koje su smatrane atributom vještica.
