Ako čovjek u zrelom dobu odjednom stane, počne da se presabira i prevrne kožu naopako, ne mora da znači da je to štetno. Ipak, neke impulsivne odluke su put bez povratka.
Do polovine prošlog vijeka nije postojala kriza srednjih godina. Samo bi se govorilo da se neko “promijenio”, da “nije isti kao nekada”, a nerijetko i da je “poludio”.
Uvijek je riječ o ljudima od 45 do 60 godine, mada srednje godine danas mogu da budu i ranije i kasnije od ovih. Osoba koju drmaju srednje godine u sličnom je stanju kao u pubertetu, pa pojavu zovu i “srednjescencija”, kao suprotnost adolescenciji, piše magazin Lena.
Kriza srednjih godina zapravo je suočavanje sa sopstvenom smrtnošću.
Mladost je prošla, naišli su možda zdravstveni problemi i čovjek počinje da razmišlja da je prešao polovinu života. To ga uznemirava, iz podsvijesti mu dolaze razna pitanja na koja nema odgovora, posmatra svoju porodicu, način života, svoj izgled, položaj u društvu i među prijateljima… obraća pažnju na stvari koje je smatrao da su definitivno završene.
E, za njega nisu. Čovjek u ovim godinama želio bi da redefiniše svoj život, da postane neko drugi. To može da bude loše, ali i veoma dobro za njega. U svakom slučaju, postoje nepobitni znaci da je neko ušao u priču kojoj se nije nadao. Oni se prepoznaju u emotivnoj, fizičkoj i mentalnoj promjeni nečije ličnosti.
GDJE SAM BIO, ŠTA SAM RADIO
Neminovno je da u srednjim godinama razmišljamo o prošlosti i da se presabiramo šta smo sve uradili u životu. Počinje preispitivanje jesmo li uspjeli u onome o čemu smo sanjali. Svakodnevica je tu da nas podsjeti kako nam je, da li smo gospodari ili robovi, bogati ili siromašni, srećni ili tavorimo. Nije lako ovo suočavanje sa svojim dometima. Gledamo svog bračnog partnera drugačijim očima, mjerimo mu svaki potez, svaku manu, brojimo mu bore i sijede vlasi, poredeći ga sa onom osobom na dan vjenčanja. Ni djeca nisu pošteđena ove “inspekcije” – njihovi neuspjesi jako bole, a onda neprijatne misli idu i do roditelja, njihovih stavova i poteza prema njima.
U mnogim ovakvim situacijama, ukoliko postoji nezadovoljstvo, traži se krivac za život koji ne odgovara očekivanjima. Često se krivica traži u drugima koji su nekome “stali na put”, ogriješili se o njega, natovarili mu tonu obaveza zbog kojih nije ispunio snove… A čim je drugi kriv, kreće se u osvetnički napad, mijenjaju se navike, odnosi i emocije zahladne. Međutim, ako čovjek samog sebe pažljivo zagleda i krivicu pronađe u sebi samom, svojoj nedovoljnoj posvećenosti ciljevima, velika je vjerovatnoća da će pokušati da spasi ono što se može, postane bolja i kvalitetnija ličnost. Sve zavisi kakav ste čovjek i od kog materijala ste napravljeni.
DUNULO, I ZBOGOM
Tokom krize srednjih godina dolazi do brojnih razvoda. Čini se niotkuda, iz čista mira, jedan od partnera u braku više nema ni sreće ni radosti. Njemu se i dalje živi kako je živio u mladim godinama, a partner je umoran, ostario i nema snage za romantiku. Ni seks nije kao što je bio, pa je to jedan od glavnih razloga da neko od supružnika zatraži razvod.
Ove odluke često su proizvod nagomilanih problema koji su se gurali pod tepih, ali ima i onih krajnje impulsivnih. Treba da se vodi računa o dalekosežnim posledicama naglih odluka kao što su davanje otkaza ili razvod. Kajanje kasnije neće pomoći.
SAMO DA JE NOVO
Od krotkog čovjeka iznenada dobijamo osobu koja autoritativno govori “ne” svemu i svačemu, kao da se u njegovoj glavi napravio kopernikanski obrt šta hoće, a šta neće. Ova osobina u srednjim godinama može da bude dobra, jer osoba konačno uvažava sopstvene želje i ne želi da živi po tuđim pravilima. Primamljive su nove stvari, novi stan, auto, propuštena putovanja, dijeta, novi izgled, novi imidž. Za takve ljude kažemo da imaju novi život i da su “kao novi”. Krasi ih posebna vrsta amnezije za događaje koji su se dešavali u prošlosti.
JAO, ŠTA ĆE BITI
Strah od budućnosti je jedna od temeljnih pojava u krizi srednjih godina. Dok smo mladi, budućnost gledamo ružičasto, kao da ništa loše ne može da nam se desi. U zrelim godinama znamo da život nije bajka i sve više loših vijesti smjenjuje one dobre. Klonemo pred neminovnostima, a osjećaj straha je jeziv i uvlači se u našu dušu htjeli to ili ne. Ukoliko imamo snage da barem malo povratimo optimizam mladosti i da ne razmišljamo o ružnim stvarima, na dobrom smo putu da nađemo životne motivacije za svoje srednje godine koje mogu da budu i prelijepe.
NEMAM VOLJE NI ZA ŠTA
Tužno je kada nekad aktivna osoba počne da gubi interesovanje za milion stvari koje je nekada voljela da radi. Apatija preuzima svaki entuzijazam. Ne šeta nam se, ne pratimo vijesti, ne uživamo u filmovima, sve manje čitamo, sport nam postaje dalek i veliki broj stvari prosto više ne razumijemo. I nije nam stalo. Prepustili smo se. Nedostatak interesovanja je već ozbiljno upozorenje da smo zreli da se predamo. Ukoliko primijetite gubitak volje za ono što ste voljeli, to znači da ne želite sebi da pomognete i izgubili ste instikt za samopomoć. Odmah nabrojte šta sve imate, šta ste postigli, glavu gore i gledajte naprijed!
BOLI ME GLAVA, MUKA MI JE
Česte glavobolje, čak do migrenoznih, samo su rezultat napetosti i anksioznosti koju donose brojna neprijatna pitanja srednjih godina. Psihički problemi vode do fizičkih, a tu su glava i stomak najugroženiji. Ispitivanja kod ljekara pokazuju da je sve u redu, ali glavobolja i bol u želucu su prisutni bez zdravstvenog razloga. Rješenje problema ne dolazi preko noći jer su u pitanju emocije koje bez prestanka kljucaju dušu i šalju loše signale našim organima. Ne treba da trpimo, već da se uz savjet doktora potpomognemo blažim ljekovima za smanjivanje napetosti, pa će se i fizički simptomi povući.
KILOGRAMI, KILOGRAMI
Ukoliko se jedemo zbog pluseva i minusa u životu, onda ćemo da jedemo plus i minus količine hrane. Pošto kriza srednjih godina nalikuje depresiji, mnogi se u ovom periodu naglo goje ili mršave. Znamo da emocije i prave i skidaju salo, zato na svako odstupanje od normale potražite stručnu pomoć.
IDI, IDI, NESANICE
Poremećaj sna kao što je teško zaspivanje ili brzo buđenje često se povezuju sa krizom srednjih godina, jer se smatra da čovjek ne može da spava od silnih preispitivanja, nezadovoljstava i briga zbog budućnosti. Trebalo bi ipak da isključimo kod žena problem menopauze, kao i depresiju koja pogađa oba pola. Ako nemamo problema sa mentalnim zdravljem i ne patimo od nuspojava klimakterijuma, tek onda možemo da kažemo kako je kriza srednjih godina uzela svoj danak i našem snu.
