Mnogo ljudi je u nedoumici povodom osjećanja ljubavi prema sebi i samoprihvatanja. Ovo se dešava, jer se često ljubav prema sebi izjednačava sa narcizmom.
Međutim, ljubav prema sebi podrazumijeva sasvim drugu dimenziju iskrenog sagledavanja sebe u svijetlu prednosti i mana. To dalje znači nekritičko doživljavanje onih strana naše ličnosti koja nam se manje sviđa i dalje zalaganje za razvijanje alternativnih oblika ponašanja.
Dakle, samoprihvatanje ne znači pomiriti se sa tim kakvi smo i ne raditi na ličnom napretku, već upravo suprotno; njegovanje strana koje smatramo vrlinama uz izgradnju onih vrijednosti i oblika ponašanja koji će tu sliku upotpuniti.
Prihvatanje emocija
Samoprihvatanje se dalje može odnositi i na prihvatanje sopstvenih emocija koje nam se u vezi sa nečim javljaju. Najbolje bi bilo da to činimo na brižan i saosjećajan način, sa nježnošću i spremnošću da otkrijemo šta pokušavaju da nam kažu.
Osjećanja nam mogu ukazati na to da li sebe podržavamo ili odbacujemo, govore nam da li ponašanje drugih prema nama tumačimo kao ljubazno ili nepristojno, dobijamo informaciju o tome da li situaciju doživljavamo kao sigurnu ili prijeteću.
Biti otvoren za ono što nam osjećanja govore i dozvoliti njihovo ispoljavanje je adekvatan način reagovanja koji upućuje na samoprihvatanje. Svako suprotstavljanje emocijama samo kreira dodatne teškoće, vodi udaljavanju od sebe i konačno odbijanju onoga što jesmo.
Ljubav je i akcija
Ljubav prema sebi nije samo osjećanje, već podrazumijeva i određenu akciju. Pružati sebi neizmjernu ljubav kroz svakodnevne male poteze ugađanja sebi, kao da smo sami sebi najbolji prijatelj ili još bolje, onako kako bismo voljeli da su se roditelji prema nama ponašali. Neophodno je učiti kako vrednovati svoju pravu suštinu umjesto definisanja sebe na osnovu izgleda ili postignuća.
Dati sebi odobrenje da budemo ono što jesmo i da smo dovoljno dobri ovakvi kakvi jesmo oslobađa od stalne potrebe da odobrenje tražimo od drugih osoba. Ovaj nas postupak dalje oslobađa samokritike i čini nas u mnogome opuštenijim u društvu. Na taj način, ljubav prema sebi doprinosi i kvalitetnijim međuljudskim odnosima.
Kada sagledamo stvari na ovaj način, postaje jasno da lična ispunjenost ljubavlju dovodi do toga da i sami postajemo izvor ljubavi za druge i sa lakoćom tada možemo da je pružamo bez opterećenja da li nam je i u kojoj mjeri uzvraćena.
Budite zadovoljni sa onim što jeste, sada i ovdje. Narednih nekoliko koraka može vam u tome pomoći.
Ne shvatajte stvari isuviše lično. Posmatranje drugih ljudi je nalik posmatranju sebe u ogledalu. U vama će vidjeti ono što i sami primjećuju kod sebe. Pokazaće sviđanje prema onim aspektima vaše ličnosti koje sami cijene kod sebe. Kritikovaće vas za ono što sami kod sebe ne podnose. Imajte to na umu i sve uzimajte sa rezervom.
Imajte dovoljno hrabrosti da oprostite sebi. Svako ima pravo da se u datom trenutku ponaša na način na koji misli da je najbolje. Svako ima pravo i na promjenu mišljenja u vezi sa određenom situacijom. U tom smislu, ako ste uradili nešto zbog čega osjećate kajanje, nađite način da oprostite sebi i da krenete dalje.
Znajte da vas neće uvijek svi voljeti i prihvatiti. Isto tako znajte da imate rođenjem dato pravo na vrijednost i da ona ne zavisi od toga da li ste se nekom dopali ili ne.
Budite sebi najbolji oslonac. U redu je imati prijatelje i drage ljude koji će nas ohrabriti u našim izborima i odlukama, ali je ipak najvažniji podstrek koji sami sebi dajemo.
Nađite način da se kreativno izrazite i da doprinesete drugima. Ovi postupci pozitivno djeluju na doživljaj lične vrijednosti i mogu osnažiti pozitivnu vrijednost vašeg bića.
Na kraju, volite sebe u cjelini uz svijest o stalnoj promjeni i mogućnosti kreiranja nove, najbolje verzije koja ste u stanju da postanete!
