Dječak očitao lekciju bahatom bogatašu

Mladi direktor jedne uspješne firme prolazio je u svom novom audiju, na putu ka kući kroz jedno naselje. Vozio je prebrzo za dozvoljenu brzinu i pritom je gledao kako se djeca igraju između parkiranih kola i usporio jer mu se učinilo da je nešto vidio.

Kako nije vidio nijedno dijete pomislio je da griješi, odjednom lupila je cigla u prozor njegovor skupocjenog auta. Zakočio je i vratio se na mjesto sa koga je bačena ta cigla.

Bijesno je izašao iz auta i zgrabio prvo dijete koje mu se našlo na putu, pritisnuo uz auto i počeo da urla: “Govori ko je ovo uradi? Da li znaš uopšte kolika je šteta?”

Dječak se preplašio i počeo je da muca.

“Gospodine izvinjavam se nisam znao šta da uradim, bacio sa ciglu jer nikoga nije bilo da mi pomogne”.

Uplakani dječak pokazao je rukom iza parkiranog auta gdje je bio njegov brat i potom rekao:

“Otkotrljao se iz kolica sa trotoara i nisam zna šta da uradim, jer nemam snage da ga podignem”.

I dalje jecajući pitao je zbunjenog čovjeka da mu pomogne da podigne brata.

Dirnut do srca vozač proguta knedlu koja mu se skupila u grli i brzo je podigao hendikepiranog dječaka i obrisao mu maramicom laktove koji su bili izgrabani.

Pogledao ga je pažljivo i utvrdio da je dječak u redu. Brat od dječaka mu se zahvalio od srca. A čovjek je potresen posmatrao kako dječak gura invalidska kolica na putu ka svojoj kući. Kada su zamakli pogledao je svoj auto, šteta je bila velika i vidljiva. Ipak odlučio je da ništa ne popravlja kako bi ga to svaki dan podsjećalo na važnu lekciju koju je danas naučio.

Nikada ne idi tako brzo kroz život da ti neko mora baciti ciglu da bi ti privukao pažnju!