Mamurluk je stanje bezvoljnosti i nemoći i prateći je efekat čaše više prethodne večeri. Kada smo mamurni, pored fizičke nemoći, umora, bola, usporenosti, konfuzije i lijenosti, imamo i određenu dozu krivice ili griže savjesti. U ovom stanju fokusiramo se ili na prošlost („Nikad više”) ili na budućnost („Samo da me prođe glava”). Sadašnjost nam se ne dopada; jedva čekamo da to stanje prođe, jer se ne osjećamo dovoljno jako da se s njim izborimo. Zvuči li ovo kao stanje koje osjećate svakodnevno, a zapravo nema veze sa alkoholom, već sa vašim emocijama? E, to je emotivni mamurluk.
„Čovjek ne može biti slobodan ako ne vlada sobom”, Epiktet
Dr Lila Davači sa njujorškog univerziteta sprovela je istraživanje u kojem je polovini učesnika prvo dato da odgledaju set fotografija sa emocionalnim sadržajem, a nakon toga set neutralnih fotografija. Druga polovina učesnika gledala je iste fotografije, ali u suprotnom redosljedu – prvo neutralne, a zatim emotivne. Nakon šest sati, svi ispitanici dobili su test memorije. Rezultati su pokazali da je grupa koja je prvo gledala emotivne fotografije imala bolje rezultate u igri pamćenja. Takođe, najveći udio upamćenih fotografija kod svih učesnika bile su one ispunjenje emotivnim sadržajem.
Ovo istraživanje i naučno potvrđuje činjenicu da sve emocije, ma kad da su preplavile naše tijelo i koliko god mi mislili da smo ih zaboravili – ipak uz određene okidače isplivavaju. A emocije i to kako se osjećamo utiču i na našu psihu, ali i na stav i pogled na budućnost.
Mozak, naime, emocije pamti mnogo bolje od običnih stvari, od događaja koji nisu prožeti osjećanjima. Emocionalnih zapisa se nikada ne možemo osloboditi, ali ih možemo preraditi. Iskustva stečena iz emocija mogu biti naši učitelji. Bitno je omogućiti svakoj emociji da postoji u nama, da nas preplavi, da nas podsjeti da smo ponekad tanani, slabi i nemoćni. Kad sebi podarimo to iskustvo, sve negativne emocije nikada više neće biti tako strašne jer smo ih već doživjeli, preživjeli i upoznali.
Ako mamurluk nastaje posle pretjerane količine alkohola, da li emotivni mamurluk nastaje nakon preterane količine emocija? I može li se sa emocijama pretjerati?
O odnosu razuma i emocija mnogo se govori i piše. Svi želimo da budemo srećni, vođeni čistim srcem, ali prednost često dajemo razumu. Smatramo da je nešto bolje uraditi racionalno, jer nas emocije uvijek odvedu u pogrešnom smjeru. Prepreke na putu od razuma do emocija stručno se nazivaju mehanizmi odbrane. Sami ih izgrađujemo kako bismo zaštitili sebe od ponovnog bola, patnje, tuge… Međutim, jasno je da ovaj način predstavlja samo kamuflažu pravog korijena problema i da dugoročno ne donosi nikakav napredak.
Zaljubljenost, na primjer, je stanje u kojem intenzivno doživljavamo lijepe emocije. Sjećate se izreke: „Pijani od ljubavi”? Istraživanja navode da oksitocin, tzv. hormon ljubavi, može imati posljedice slične onima nakon konzumiranja alkohola. Pod dejstvom alkohola smo veseli, poletni, puni energije i sve nam je zabavno. Ne mislimo o prošlosti, niti o budućnosti, već se zaista prepuštamo sadašnjem trenutku. U ovom stanju sve djeluje moguće. Isto je i sa intenzivnim emocijama. Ono što se, ipak, kasnije dešava jeste (emotivni) mamurluk.
U mamurluku, na kraju krajeva, prihvatamo stanje stvari takvo kakvo jeste. Svesni smo da smo jutro poslije ograničenih mogućnosti i da svome tijelu možemo pomoći unošenjem velike količine tečnosti, kako bi alkohol što prije napustio tijelo. Dakle, ovo nije naše prirodno stanje, kao što nije ni stanje emotivnog mamurluka. Baš kao što alkoholu treba vremena da potpuno ispari iz našeg tijela (i mi taj proces ne možemo ubrzati, već samo sebi olakšati), isto je i za zaglavljenim emocijama. Dozvolite sebi da osjetite, doživite i iživite svaku kako biste bili slobodni i čisti za buduća iskustva. Jer, ipak – čovjek je biće satkano od emocija.
