Glupost uvijek sjedi u prvom redu, da bi je svi vidjeli i divili joj se. Dok je inteligencija tiha i posmatra iz diskretnog ugla. Jer neznanje i zloba su poput vrste bolesti koja nikada ne pogađa one koji od nje boluju, već ljude oko njih.
U psihološkom carstvu, ljudska glupost ima različite stepene. U praksi postoji jedan stepen kojem se dodaje sastojak “loše namjere”.
Priznajmo, ko nikada nije pravio gluposti? To su akcije u kojima impuls ima veću težinu od promišljanja. To su vitalni trenuci iz kojih se nešto može naučiti, nešto što pripada prošlosti, rastvoreno zrelim pogledom i perspektivom lične ravnoteže.
Međutim, postoje i drugi aspekti. Ponekad potcjenjujemo glupost koja nas okružuje. Postoje ljudi koji se trude da izgledaju lucidno i savršeno, ali koji ne pokazuju ništa osim apsolutne naivnosti, prikrivene na bolan način. Zauzvrat, nema ništa gore za svaki budan i prosvijetljen mozak od svih glupih moda stvorenih da nas kontrolišu. Oni koji imaju za cilj homologizaciju naših interesa i ponašanja.
Svi smo, barem jednom, bili žrtve različitih vrsta ljudske, pa čak i institucionalne gluposti. One koja uvijek dolazi bez upozorenja. Produbimo ovu temu.
Ljudska glupost i inteligencija
Često griješimo misleći da je “glupo” ponašanje posljedica smanjene inteligencije. To nije tako. Intelektualni koeficijent nema nikakve veze sa ovim postupcima, reakcijama, riječima ili malim svakodnevnim stvarima koje često viđamo.
Univerzitet Eotvos Lornand (Mađarska) i Univerzitet Bailor (Teksas) izveli su 2015. godine zanimljivu studiju pod nazivom Šta je glupo? Koncepcija ljudi o neinteligentnom ponašanju. Rezultati su nam prvi put pokazali aspekte koje nijedna druga psihološka studija nije otkrila u vezi sa ljudskom glupošću.
Tri vrste ljudske gluposti
Prvo, morate znati da je najčešća glupost ona koja je povezana sa jednostavnom distrakcijom. Nešto što se dešava svima. Pravimo greške, zaboravljamo, a ponekad i povrijedimo druge zbog toga. Međutim, budite oprezni, jer su ova ponašanja uzrokovana nedostatkom truda, ulaganja ili ličnog učešća.
Drugi nivo na koji se glupost obično povezuje, o čemu se raspravlja u ovoj studiji – je nivo “nedostatka kontrole”. Tipično je za ljude opsesivno-kompulsivnog ponašanja i niske samokontrole. Ova vrsta gluposti može biti različitog stepena. To su obično vrlo uznemireni ljudi. Uticaj na okolno okruženje često je vrlo negativan.
Konačno, treća vrsta gluposti je ona koja je očigledno namjerna. Proglašava se glupim i onaj koji preduzme radnje za koje savršeno zna da će imati negativne posljedice. Teške šale, riječi pune loših namjera.
Oni su vrlo štetni profili ponašanja i neprestano su prisutni u našem društvu.
Zagovornici ljudske sreće
Kada se suočimo sa takvim glupim ponašanjima, koja se uvijek javljaju bez upozorenja, javlja se razumni mentalitet. Možda bi upravo zbog toga što znamo da ovi profili nisu povezani sa niskom inteligencijom, prije trebalo govoriti o moralnoj kategoriji, a ne o intelektualnoj dimenziji. To možemo vidjeti gledajući televizijske programe, modne kampanje, ljude koji postižu uspjeh bez ikakve vrline.
Fernando Savater nam objašnjava da su osobe koje se glupo ponašaju, kada se odluče baviti ovom lošom umjetnošću, to rade samo iz dosade. Jer oni kojima je dosadno optužuju druge da su kukavice, sebični, ne previše patriotski nastrojeni i prije svega, uživaju u stvaranju razdora među drugima. Glupost je, kao što vidite, mnogo više od loše navike koja dolazi bez upozorenja.
