Da li su naše razlike razlog tome da manje budemo ljudi i da li je potrebno da nas zadesi teška nevolju da shvatimo da smo svi isti pod ovim Suncem.
Pored tijela preminulog starca tekao je izvor žive vode, koji je Gospod proizveo za njegova milosrdna djela. Ovaj kladenac nazvan je “izvor milostivog neprijatelja”.
Interesantna priča o tome kako je nastao jedan izvor, nazvan izvorom milostivog neprijatelja, a sve to zahvaljujući dobročinstvu jednog starca.
Ovo se dogodilo u Arabijskoj pustinji.
Pored usahlog izvora ustavio se stari Arab radi odmora. Osjećao je žeđ, ali nije htio uzeti tikvu s vodom, jer je znao da za dva dana hoda na svome putu neće naći vode.
U tom trenutku, povodeći se, kladencu je prišao mlad čovjek.
“Vode, vode”… – moli on pružjući ruke.
Starac je tužno zanjihao glavom, rekavši:
“Kladenac je suv”.
“Umirem od žeđi. Već tri dana nisam okusio ni kapi vode”.
Starac mu tada pruži sud sa vodom.
– Stani… Ti si iz plemena Samaila, reče mu mladić.
– Da…
– Poznao sam po tvome prstenu. Ja sam iz Ashadida, neprijatelj tvoga plemena i ti mi ne možeš dati vode.
– Pij, kratko odgovori starac.
Mladić uze sud i stade piti.
– A sad idi sa tim sudom za dva dana doći ćeš do oaze.
– Oče… Šta će s tobom biti?!
– Ja ću ostati ovdje, jer ja sam star a ti si mlad. Kad dođeš domu, reci kako se ponio hadži Samail.
Mladić pođe pa se opet vrati i reče: Imaš li djece, sinova, kćeri, unuka?
– Nikoga, reče starac i mladić pođe spokojan.
Starac je slagao. Imao je djece.
Prošlo je nekoliko dana. Ashadid se vrati kladencu s vodom i kamilom, ali starac bješe mrtav. Ali pored njegova tijela tekao je izvor žive vode, koji je izveo Gospod – za spomen djela milosrđa.
Izvor ovaj nazvan je “izvor milostivog neprijatelja”.
Nadahnjujuće