Često nismo ni svjesni da su naši roditelji sasvim obični ljudi sa uobičajnim slabostima, sve dok ne bude kasno. Odrastemo, a na njih uvijek gledamo kao na nepobjedive osobe. Odemo, odselimo se iz porodičnog gnijezda sa nekim osjećajem da se njima ništa ne može desiti, da će nas uvijek kod kuće čekati…
Vremenom oni ostare, a mi gledamo naše superheroje koji se pretvaraju u bake i deke. Uopšte više ne liče na one ljude iz našeg djetinjstva… I na žalost svakog djeteta na ovom svijetu, dođe vrijeme da oni umru.
Tada ti na um dolaze mnoge riječi koje si trebao a nisi im rekao i žaljenje, žaljenje, žaljenje….
Kada roditelji umiru, evo šta se dešava:
1. Postaneš svjestan koliko je porodica važna
Niko te nikada tako nesebično neće voljeti kao roditelji. U stanju su da te prozru do kraja i da ti prigovore ako skreneš sa puta, ali nikad to ne rade iz loše namjere, nego isključivo za tvoje dobro.
2. Taj gubitak je teško preboljeti
Dok su nam roditelji živi mi smo djeca, bez obzira koliko nam je godina. Kada njih nema, neka tuga se uvuče u čovjeka. Postaješ svjestan da si sada nekako čudno sam. U sjećanje ti navire mamin lik kako te ljubi pred spavanje, tata koji te uči da voziš bicikl…
3. Nerviraju vas ljudi koji se žale na svoje roditelje
A ti bi dao cio svijet samo da ih još jednom vidiš, zagrliš… I dođe ti da vičeš: Budalo, budi srećan što ih imaš, što su ti živi!
4. Bol zbog gubitka je skoro uvijek prisutan
To je jedina bol koja nikad ne blijedi. Čak i kada ti je sve potaman, srce će pomalo da te štrecne – neće biti mirno, jer oni nedostaju.
Često će ti se desiti da ćeš se rasplakati tako jako, baš kao i onaj dan kada su otišli jer ta bol ne prolazi…
5. Nećeš moći da se pomiriš sa činjenicom da tvoja djeca neće poznavati tvoje roditelje – da tvoji roditelji neće vidjeti tvoju djecu
Ubijaće te činjenica što tvoji roditelji nisu na porodičnim fotografijama nastalim oko prazničnih dana. Što tvoja mama ne može da prenese tajni recept za kolače tvojoj kćerki. Što tvoj sin neće nikad da sazna mudrosti tvog oca…
6. Zavidjećeš ljudima čiji su roditelji još živi
Izjedaće te ljubomora oko praznika kada tvoj kolega ide kod mame na ručak. Ubijaće te činjenica da ti nemaš kod koga da odeš za Božić, a tamo neka tvoja drugarica će se žaliti kako mora kod roditelja da provede praznik a baš je htjela da ide u Beč ili Rim….
7. Božić, Uskrs, porodična slava biće dani kojima se nećeš radovati
Čak i ako imaš muža/ženu ili djecu, praznici poput Božića, Uskrsa ili slava, uvijek će te asocirati na roditelje i biće ti mnogo, mnogo teško što nisu tu, kraj tebe…
8. Saznaćeš mnoge tajne
Vremenom će doći do tebe pojedinosti koje se ne uklapaju u tvoju sliku o mami ili tati. Neki njihovi sitni grijesi “iskočiće” iz starih stvari, a vi nećete moći da se otmete utisku da ih niste poznavali dobro i to će vas ubijati.
9. Kada čujete neku srećnu vijest, automatski ćete htjeti da pozovete svoje roditelje i to podijelite sa njima
S vremena na vrijeme uhvatićete sebe kako na mobilnom okrećete mamu ili tatu na telefon, a sa druge strane biće muk….
10. Shvatićete svu veličinu vaše ljubavi prema njima
Onog dana kada oni nestanu iz vašeg života shvatićete koliko ste ih jako voljeli. I možda nisu više kraj vas, ali vi ste jedina osoba na svijetu koja će ih zauvijek nositi u srcu.
Znajući sve ove činjenice, sada možete da uradite samo jednu stvar: Provedite sve slobodno vrijeme sa svojom djecom. Neka sjutra imaju lijepe uspomene na vas!
Kada umru mama i tata zauvjek ostajete bez njihovih penzija. Ovo bi mogla biti 11-ta stvar.
Kakav tekst za razmazene nesrece…Necu da upotrijebim neku goru rijec jer mi ne bi objavili…Svi smo ljudi i nista ljudsko nam nije strano, ali ne dramite nego je sreca kad ide po redu…
kako si ti nesrećna čim ti je razmišljanje takvo
i kako pojima o životu nemaš.
A sto ces…
Pitala bih te da prolazis kroz fazu prihvatanja tragicne smrti roditelja, vrlo je malo empatije, zato smo tu gdje smo, osudjuj, a ne vidis sebe.
kakav crnjak, je li ovo moguće?
Nije bas sve tacno jer da jeste, ni nasi roditelji se iz zalosti za njihovima ne bi radovali prazmicima i u njima je onda bila “vjecna tiga”. Kad odu roditelji, a meni su otisli, najjaci osjecaj je da izmedju tebe i smrti vise nema prepreka. Oni su bili “brana”.
Ne nema,kakva “brana”? Koliko roditelja sahrani dijete?
Prvo dobro procitaj sta je covjek napisao, pa prokomentarisi. Zelio je da kaze da je uz roditelje bio bezbrizan i da mu se ne bi mogla desiti smrt prije njih, prosto bezbrizan. Njih vise nema i svjestan je da ce poci u smrt jednog dana, sam.
Kako je lose kad prevedete (prije ce bit kopirate sa regionalnih portala) americke gluposti…