Kako motivisati blisku osobu da potraži pomoć psihologa ili psihoterapeuta?

Stigma vezana za mentalno zdravlje je i dalje veoma prisutna u društvu. Očekivana osuda ili etiketiranje od strane društva, koje čini da se osoba osjeća kao drugačija, obilježena, može biti jedna od glavnih prepreka za traženje psihološke pomoći. Šta onda treba učiniti?

Normalizovati, ne osuđivati, ne koristiti stigmatizujuće riječi, navesti da je briga o mentalnom zdravlju odraz zdravlja ličnosti, njenih snaga, pravi je put podrške. Psihičke bolesti su iste kao i tjelesne, ne biraju i mogu se dogoditi svakome, u bilo kojoj životnoj dobi, bez obzira na obrazovanje, porodicu porijekla, krug prijatelja. Od najvećeg značaja je pružiti bliskoj osobi jasnoću i sigurnost da neće biti napuštena, da će uvijek imati podršku, posebno tokom svog oporavka. Neki psihoterapijski procesi zahtijevaju mrežu podrške, često uključivanje bliskih osoba u sam psihoterapijski proces, kao i edukovanost mreže podrške o problemu i njihovo aktivno reagovanje u situacijama kada primijete da nešto nije kako treba. Mnoge osobe u psihoterapijskom procesu, prilikom suočavanja sa problemom i izloženosti životnim situacijama koje su za njih uznemirujuće, zamišljanju kako svi koji ih vole stoje iza njih u trenutku suočavanja. To im daje snagu da svakodnevne aktivnosti zaista i ispune.

Odabrati pravi trenutak i pravo mjesto. Bilo koji problem koji mijenja blisku osobu je tema od značaja, te joj tako i treba pristupiti. Razgovori koji su značajni se ne vode u kafiću, tokom slučajnog susreta, tokom neke već planirane aktivnosti. Okruženje treba da bude dovoljno intimno, bez distrakcija, bez drugih osoba. Samo osoba koja se bori sa problemom odlučuje ko će sve za to znati i koliko. Dodatno izlaganje razotkrivanju može je samo gurnuti dalje od traženja stručne pomoći. Važno je uzeti u obzir druge značajne zadatke koje osoba ima, kao što su poslovne obaveze.

Prihvatiti otpor kao mogući odgovor. Nekada ljudi doživljavaju da je obraćanje psihoterapeutu za pomoć odraz slabosti, navikli su da sami rješavaju svoje poteškoće, ali u situacijama kada je mentalno zdravlje u pitanju, to je veoma teško.

Kako prevazići otpore?

Koristite odnos u kom se nalazite, istaknite koliko vam je značajan, šta za vas taj odnos predstavlja. Istaknite dobiti od psihoterapije. Izbjegavajte uslovljavanje i prijetnje, kako ih to može dovesti u stanje povišenog stresa. Istaknite pozitivne karakteristike, kvalitete osobe do koje vam je stalo, istaknite koliko te njene karakteristike utiču na vas, kako doživljavate svoj život bez njihovih kvaliteta.

Objasnite, poentirajte oblasti funkcionisanja koje smatrate problematičnim, odbosno navedite gdje vidite da problem ostavlja svoj trag. Neosuđujući stav može uticati na to da vas dožive kao pravu podršku u razrješenju problema.

Ponudite praktičnu pomoć, navedite gdje sve mogu potražiti pomoć, ponudite se da krenete sa njima na prvu seansu. Ogradite se. Recite da ćete sačekati u čekaonici ili prošetati dok je seansa u toku. Ostavite prostora za odluku koliko vaša bliska osoba želi da budete upućeni.

Da li je korisno zakazati seansu kod psihoterapeuta za sebe?

Ukoliko ste uplašeni, a vaša bliska osoba ne reaguje na vaše pokušaje da joj pružite pomoć, zakažite seansu kod psihoterapeuta za sebe. Dobićete jasne smjernice kako da postupite, podršku da ne odustanete, mehanizme kako da se nosite sa povišenim stresom. Pojedini problem zahtijevaju specifičan pristup. Nekada će psihoterapeut sa vama planirati pravljenje alijanse, okupljanje bliskih osoba koje su zabrinute kako bi se obavio razgovor, nekada će dati jasne smjernice o načinu govora koji treba koristiti.

Traženje pomoći u situacijama kada ne znamo kako postupiti sa problemom bliske osobe je normalno, višestruko korisno. Svojim primerom normalizovaćete brigu o mentalnom zdravlju i iskustveno približiti psihoterapiju bliskoj osobi