Kako biste krenuli sa procesom emocionalnog čeličenja, prva bitna stavka je da stvari gledate objektivno.
Svi smo često skloni preuveličavanju nekog problema, posebno ukoliko je naš lični. Ne bi trebalo stavljati “roze naočare”, ali preuveličavanje dovodi do osjećaja beznađa. Da biste se suočili sa teretom, potrudite se da ga sagledate sa strane.
Isto tako, ubrzan tempo i anksioznost stvaraju kod ljudi osjećaj očekivanja ili zamišljanja ishoda i to uglavnom loših. To stvara preveliko otperećenje i prije samog ishoda. Sa čime god da se suočimo, jedino realno i pošteno što možemo da kažemo jeste: u ovom trenutku ne znam kako će sve na kraju da se završi, dobro ili loše, pa hajde da probam.
Čak i kada ste sigurni da niste dovoljno emotivno otporni, postupajte kao da jeste. Tako ćete vremenom početi da vjerujete i razvijaćete samopouzdanje.
Ono što je najbitnije u ovom procesu jesu jasno postavljeni ciljevi i rokovi. Nema odlaganja, ako ste postavili neki dugoročan ili teško ostvariv cilj, razložite ga na više manjih ciljeva, tako će vam i psihološki djelovati ostvarljiviji. Isto tako, svaki put kada uspijete da postignete neki manji cilj, dobijate dodatni podsticaj samopouzdanja.
