Stres je postao najveća boljka 21. vijeka, zbog toga što doprinosi krizi mentalnog zdravlja, toliko da je nauka sugerisala da utiče na nerođenu djecu. Ali, možda nije toliki zločinac koliko su to od njega napravili.
Psiholozi nas žele naoružati spoznajom da neki stres može biti dobar, zdrav i produktivan. Ova vrsta je poznata kao eustres i bez njega, kažu, naš život bio bi dosadan i besmislen.
“Postoji percepcija da je stres uvijek loš za mozak, ali to nije tačno. Vaš stresni odgovor je ključan za vaš opstanak. Pospješuje vaš rad, izuzetno je važan za budnost i priprema vas za prilagođavanje za sljedeće stvari koje dolaze”, kaže Danijela Kaufer, neuronaučnica sa Kalifornijskog univerziteta u Berkliju, dodajući da ljudi mogu reći kada se osjećaju pomalo pod stresom.
“To osjećanje je povezano sa adrenalinom, to pokreće ljude”, navodi ona.
Kauferova je pronašla fiziološke dokaze moći eustress-a. Njen tim je uporedio aktivnosti u hipokampusu – “područje koje je uključeno u učenje i pamćenje” – pacova izloženih dugotrajnom stresu u odnosu na umjereni stresor uporediv sa eustressom kod ljudi. Posljednji je pokrenuo rast novih neurona.
“Ti neuroni se zatim selektivno aktiviraju i pomažu u učenju za sljedeću stresnu situaciju. Dakle, u tom trenutku ste bolji, a onda ste bolje opremljeni za buduće stresove”.
Ovaj efekat je nešto s čime se susrela Aleksandra Lichtenfeld, mentorka poslovnog odnosa.
“Ako sebe izbacite iz svoje zone komfora, ona vas rasteže i gura. Poboljšava ne samo vašu predstavu, već i sve o vama. To ne znači da treba pretjerivati u stvarima. Zato se snažno ohrabruje prihvatanje više situacija koje su zastrašujuće, ali ne predstavljaju ozbiljnu prijetnju – vožnja rolera, javni govor, razgovori za posao. Ali još jedan ključni razlog koji svi moramo znati o eustress-u”, tvrdi Ričard Stivens, viši predavač psihologije na Univerzitetu Kel, da je moguće pretvoriti nevolju u eustress preispitivanjem stresnih situacija kao pozitivnih izazova.
Kada je riječ o efektima stresa, perspektiva je najvažnija. Kaufer spominje studiju iz 2004. godine u kojoj su istraživači sa Kalifornijskog univerziteta u San Francisku otkrili da žene koje su prijavile najveći nivo stresa imaju markere u svom DNK koji pokazuju ekvivalent bržeg starenja za najmanje jednu dodatnu deceniju.
Dakle, koliko se stresno osjećate diktira fiziologiju reakcije na stres.
“Istraživanje s pacovima je pokazalo da situacija s eustres-om, a ne nevolje dovodi do povećanja nivoa hormona oksitocina i njegovih receptora. Životinje počinju da rade zajedno i dijele resurse”, kaže Kauferova. Dok kada se primijeti prijeteći stres, “primijećeno je smanjenje oksitocina nedjeljama poslije”.
U takvim vrstama situacije vam je potrebna socijalna podrška, ali vi se povlačite. Zato je zaista važno da svoj stres shvatite na pravi način.
Ovdje na kraju pričamo o “regulaciji emocija”, što je ideja da, umjesto da budemo u toku i pozivamo svoje emocije, primjenjujemo različite strategije da bismo doživjeli povoljne ishode.
“Takve stvari kao što su pažnja ili preusmjeravanje ili jednostavno izbjegavanje određenih situacija.” Bilo šta drugo što pomaže da se podigne raspoloženje takođe je od pomoći ovde – vježbanje, zdrava ishrana, dovoljno odmora.
