„Raspeti između dvije vječnosti – između iščezle prošlosti i nepoznate budućnosti – neprestano tragamo za odgovorom gdje se nalazimo i kuda mi to idemo. Baštinici smo zaostavštine koju su nam ostavile nauke i umjetnosti – djela velikih junaka otkrića i stvaranja, tih raznih Kolumba, Leonarda i Šekspira. Dičimo se onim što su oni otkrili i stvorili. Međutim, svi mi tragamo. Svi mi želimo da odgonetnemo zašto. Čovjek je životinja koja postavlja pitanja. I dok nas ono što pronađemo, uvjerenje da smo pronašli odgovor, može razdvojiti i prinuditi da zaboravimo da smo ljudi, traganje nas i dalje povezuje, čini nas ljudima i omogućava nam da to i ostanemo.
Naša kultura imala je tri velike epohe traganja. Prva je epoha bila oličena u smjelim prorocima i filozofima, koji su spasenje ili istinu tražili od Boga na nebesima ili od razuma unutar svakog od nas. Potom je nastupilo doba traganja u okrilju zajednice, doba težnji ka ostvarenju civilizacije liberalnog duha, a zatim i, u najskorije vrijeme, doba društvenih nauka, kada izgleda da čovjekom, okrenutim ka budućnosti, vladaju sile istorije. U svom ličnom traganju koristimo sve te različite vidove traganja. Njima se i dalje vraćamo, ne toliko zbog odgovora već zbog njihovog načina postavljanja pitanja. Na tom dugom traganju zapadna kultura se od potrage za ciljem ili svrhom okrenula ka traganju za uzrocima – okrenula se od pitanja „zašto“ ka pitanju „kako“. Da li bi zbog toga naše ljudsko iskustvo moglo da izgubi svaki smisao? Kako onda da vratimo smisao za svrhovitost i kako da ga oplemenimo?
Ova priča nema kraja, jer mi i dalje istražujemo naš ljudski rod krećući se unutar jednog vječnog pitanja „zašto“. Zapravo, uviđamo da smo od traganja za smislom došli do toga da smisao pronalazimo u traganju.“
Doktor Danijel Džozef Borstin (1914 – 2004) bio je istaknuti američki istoričar, advokat, univerzitetski profesor i pisac. Titula doktora književnosti dodijeljena mu je na Univerzitetu u Kembridžu. Školovao se na Harvardu, Oksfordu i Jejlu.
Bavio se advokaturom i bio je član udruženja londonskih advokata „Inner Temple“. Takođe, istakao se i kao univerzitetski profesor. Na čikaškom univerzitetu predavao je američku istoriju punih 25 godina. Osim toga, svoja predavanja držao je i na mnogim prestižnim univerzitetima širom svijeta: Univerzitet u Rimu, Univerzitet u Ženevi, državni Univerzitet Portorika, Univerzitet u Kjotu, Univerzitet u Kembridžu, a na Sorboni je bio šef katedre za američku istoriju.
Obavljao je funkciju direktora Nacionalnog muzeja istorije i tehnologije, kao i višeg istoričara u vašingtonskom Institutu Smitsonijan. Najzad, bio je i bibliotekar Kongresne biblioteke.
Autor je preko 20 knjiga, među kojima se ističu dvije trilogije: Amerikanci (za čiji posljednji tom je dobio Pulicerovu nagradu) i triologija intelektualne istorije koja obuhvata knjige “Svijet otkrića”, “Svijet stvaranja” i “Svijet traganja”. Njegova književna djela prevođena su na mnoge evropske, ali i na kineski i japanski jezik.
