U životu postoji veliki broj situacija, stvari ili ljudi koji nas ne usrećuju već odavno. Na primjer:
Odnosi koji su odavno teret.
Posao koji je odavno dosadio.
Biznis koji donosi samo gubitke.
Ali iz nepoznatih razloga hvatamo se za brod koji tone, u nadi da možemo doplivati negdje jednog dana, trošeći na to preostale nerve, vrijeme, novac.
Naravno, ako uzmete u obzir smjernicu – “strpljenje i rad, sve će preokrenuti”, potrebno je pokazati istrajnost i ne odustajatiti. I u ovom slučaju treba da postoji indikator, pokazatelj tačnih rokova ispunjenja ciljeva.
A ako ne, postoji stara indijanska izreka:
Konj je umro – silazi!
Čini se da je sve jasno, ali…
1. Mi ubjeđujemo sebe da još ima nade.
2. Mi udaramo mrtvog konja jače.
3. Mi govorimo: “uvijek smo tako galopirali”.
4. Mi organizujemo manifestacije za oživljavanje mrtvog konja.
5. Mi objašnjavamo sebi da je naš mrtvi konj mnogo bolji, brži i jeftiniji.
6. Mi sjedimo pored konja i pokušavamo da ga ubijedimo da ne bude mrtav.
7. Mi kupujemo sredstva, koja pomažu da se brzo skoči na mrtvog konja.
8. Mi mijenjamo kriterijume za identifikaciju mrtvih konja.
9. Mi spajamo mrtve konje zajedno, u nadi da će zajedno brže trčati.
10. Mi unajmljujemo stručnjake za mrtve konje.
A suština je jednostavna:
Konj je umro – silazi!
