Mihail Labkovski je ruski psiholog poznat po svojim žestokim opaskama o ljubavi, životu i ženama. On je psiholog već trideset godina, a na njegove savjete i komentare niko ne ostaje ravnodušan, neki ih prihvataju, a neki žestoko negiraju.
Iako se ne slažu svi s njegovim savjetima, njegove riječi imaju ogromnu snagu. One su zasnovane na cinizmu i dugogodišnjem iskustvu, a mi smo izdvojili najzanimljivije:
Ljubav
Mjerimo ljubav nivoom patnje. U zdravoj ljubavi – riječ je o tome koliko si srećan. Žena nikada ne bi trebala tolerisati u vezi ono što joj se ne sviđa. Treba odmah da govori o tome, a ako se muškarac ne mijenja, treba se razvesti od njega.
Usamljenost, to nije nedostatak ljubavi, to je odsustvo interesa za sebe, još od djetinjstva.
Muškarci su kao djeca, sviđa im se kad žena ima karakter.
Garancija srećnog porodičnog života, braka i seksa sa samo jednim partnerom, samo je u jednom – stabilnoj psihi. Bez ustupaka i kompromisa – to je sve direktan put kardiologu ili onkologu. Kad čovjek ima stabilnu psihu, on može živjeti s jednim partnerom cijeli život. I voljeti ga.
Ako se želiš udati, u vezi si ili čak živite zajedno šest mjeseci ili godinu dana i ništa se ne događa, moraš ga jednom pitati da li želi on porodicu i brak. Ako muškarac nije spreman osnovati porodicu, znači da je došlo vrijeme da se pozdraviš s njim. Na lijep način, naravno. Tipa: “Ja imam snažne osjećaje prema tebi i nastaviću u istom duhu, ali daleko od tebe.”
Ako ti s muškarcem nije prijatno na prvom, drugom ili trećem sastanku, ne dogovaraj četvrti. Na prvom sastanku muškarac prikazuje sebe u najboljem svijetlu, a ako ti već tada nije prijatno s njim, onda iz toga odnosa ništa dobro neće proisteći ni u budućnosti.
Kad je riječ o mladim, uspješnim i lijepim ženama koje ne mogu pronaći partnera jer navodno imaju visoke standarde i očekivanja, one zapravo imaju strah od partnerskih veza.
Ako čovjek drugom čovjeku zamjenjuje cijeli svijet, to znači da on nema sopstveni svijet.
Šta trebaš da uradiš kako bi se udala? Sve u svemu treba činiti samo jedno – biti svoj. To je dovoljno.
Ljudi koji ne vole sebe ne mogu voljeti jedni druge, zato oni ne mogu biti srećan par.
Prestani da se žališ!
Što želiš kad se žališ nekome o svojim problemima? Ti se želiš žaliti, a ne riješiti probleme. To je neki kult jadikovanja – naš izum. Lakše je patiti nego živjeti srećno. Zdrava osoba će ili primiti situaciju kakva je, ili će istu promijeniti. Neurotična osoba neće ni jedno ni drugo. To se odnosi i na fizičku bolest – dok se psihički zdrava osoba liječi od bolesti, neurotična će osoba željeti da bude bolesna, jer će na takav način imati razlog za jadikovanje. To je skoro pa hobi – izmisliti sebi problem i patiti zbog njega.
Ljubav prema sebi
Skromnost nije vrlina. Zbog iskompleksiranosti, nesigurnosti i niskog samopoštovanja djevojka živi bez seksa i odnosa, ne zato što je loša već zato što se loše odnosi prema sebi. Zadatak psihologa je da je izbavi od toga.
Nikome ne treba neko ko ne treba samom sebi. Onaj ko prihvata sebe onakvim kakav jeste – živi ispunjen život, uprkos svim mogućim svakodnevnim problemima.
Mijenjaj sebe, a ne druge
I to se odnosi najprije na odgajanje djece. Ne možeš ih prisiliti da rade nešto, ako to ti ne radiš. Djeca usvajaju ne ono što njima govoriš, već ono što radiš i kako se odnosiš prema drugima. U ovom slučaju jako je koristan savjet stjuardese: prvo stavi masku s kiseonikom sebi, a tek onda djetetu.
Nemoj se plašiti sreće
Većina ljudi je odrastala u porodicama koje ne praktikuju uživanje u životu i gdje članovi nemaju naviku da govore da im je dobro i da su srećni. Nesposobnost roditelja da se raduju i smiju se prenosi i na djecu, koja počinju misliti da tako funkcioniše ovaj svijet. Druga greška je misliti da za sve dobro moraš platiti kasnije. Mi se bojimo osjećanja zadovoljstvo u životu i povezujemo to s nečim pokvarenim.
Dobar ne ovaj