Psihologija

Milošević: Sloboda se osvaja – budimo aktivni, vježbajmo!

On za sajt Univerziteta Crne Gore tvrdi i da 13. međunarodna konferencija o transformacionim procesima u sportu, koja će od 31. marta do 2. aprila biti organizovana u Podgorici, nema drugi cilj do da stremi vrhunskim ostvarenjima, ali i da bude na mapi valorizovanja i susretanja novih ideja. Prof. dr Zoran Milošević član je Počasnog odbora konferencije, koju organizuje Crnogorska sportska akademija pod pokroviteljstvom Univerziteta Crne Gore.

Član ste Počasnog odbora konferencije “Transformacioni procesi u sportu – sportska dostignuća”. Kako sa te pozicije gledate na prošlogodišnji skup u Podgorici?

Milošević: Najprije, želim da izrazim veliko zadovoljstvo što sam i ove godine član Počasnog odbora konferencije, koja je više od emocije prema prijateljima, više od želje da valorizujemo decenijsko naučno stvaralaštvo o kulturi vježbanja u fizičkom vaspitanju, sportu i rekreaciji. Bio bih neskroman ako ne bih osjećao i izvijesnu čast, koja je kako lične prirode, tako i institucionalna, s obzirom da dolazim sa partnerskog Fakulteta sporta i fizičkog vaspitanja Univerziteta u Novom Sadu. Prošlo je više od decenije od kako je Crnogorska sportska akademija odlučila da u susretu ljudi i ideja gradi najčvršće “vezivno tkivo” među nama – poštovanje stvaralaštva i kompetencija bez obzira na naše polazne adrese. U početku bilo je to pomalo i sentimentalno druženje, ali godine koje su dolazile, o kojima i sam svjedočim, potvrdile su svu smislenost takve ideje.

Ne mislim da je slučajno što su nekako paralelno uz konferenciju “stasavali” Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću, časopisi “Sport Mont” i kasnije “Montenegrin Journal of Sport Science and Medicine”, ali i pažnja brojnih dobronamjernika iz naučne zajednice, sportskih asocijacija, novinara, predstavnika političke elite i drugih, kako u Crnoj Gori, tako i šire – od regiona do Evropskog okruženja. Zapravo, možda je tu pomalo nestvarnu “sliku” moguće i personalizovati, prije svih u liku prof. dr Duška Bjelice – velikog profesionalca i posvećenika svih navedenih “projekata” graditeljstva, ali i brojnih sljedbenika takve ideje, koju danas najbolje simbolizuje “dvojac” u predsjedavanju naučnim komitetom konferencije – Stevo Popović i Selçuk Akpinar.

Upravo taj višegodišnji rad crnogorskih i drugih poslenika naučne misli u fizičkoj kulturi najbolje je iskazan na prošlogodišnjoj konferenciji, koja je iznjedrila ono najbolje u nama, od želje da saopštimo vlastite rezultate istraživanja, do zadovoljstva da čujemo druge, onih čije se stvaralaštvo svrstava u vrhunsko i onih koje hrabrimo i „navodimo“ na pravi put. Bogatstvo takvih susreta upotpunjeno je prikazom aktuelnih tehnoloških inovacija u sportu, a posebno pažnjom istaknutih predstavnika akademske zajednice, rektorke Univerziteta Crne Gore prof. Radmile Vojvodić i predsjednika Vlade Crne Gore Mila Đukanovića, kao predsjednika Počasnog odbora konferencije. Bila je to „koloritnost“ stvaralaštva i istinska sinergija dobra među nama, gotovo bez premca u regionu, a vjerovatno i šire.    

Šta očekujete od ovogodišnje konferencije, ako se ima u vidu da su podignuti standardi u odnosu na prethodnu?

Milošević: U odgovoru na Vaše pitanje poslužiću se jednom divnom mišlju Marsela Prusta –  “Pravi put otkrića sastoji se ne u traganju za novim pejzažima, nego u posmatranju novim očima”. I ovoga puta, baš kao što je to bilo godinama u nazad, “nove oči” nijesu samo nove tehnologije u objektivizaciji transformacionih procesa vježbanja, nego i inovativne ideje mladih istraživača, koji stasavaju u intenzivnoj međunarodnoj saradnji i razmjeni iskustava. Nema sumnje, “gravitaciona tačka” svih naših nastojanja u nauci, jeste i biće, međunarodna “vidljivost” rezultata istraživanja, pa time i ova konferencija nema drugi cilj do da stremi vrhunskim ostvarenjima, ali i da bude na mapi valorizovanja i susretanja novih ideja. Nije li ovogodišnji izbor pozivnih predavača najbolja potvrda navedenog?    

Kako komentarišete to što će na konferenciju doći naučnici i istraživači iz čak 19 zemalja svijeta?

Milošević: Kada postavite realne ciljeve kvaliteta i predano radite na njihovom ostvarenju, logično postajete jedna od “destinacija”, koju nerijetko, prije „drugi“ prepoznaju nego što smo u stanju da to i sami zapazimo. Zapravo, kada se glas o uspješnoj organizaciji konferencije upotpuni činjenicom da su njeni publicistički pratioci “Sport Mont”, a posebno “Journal of Sports Science and Medicine” (indeksiran u 48 baza podataka), svojevrsni transmiteri “na daljinu”, jasno je da razloge međunarodnog prisustva treba tražiti u njihovim vrlo racionalnim stavovima. Naravno, treba istaći i da je takvoj zaiteresovanosti doprinijelo i opredjeljenje organizatora da se konferencija održava u zdanju Univerziteta Crne Gore, uz već prepoznatljiv kvalitet saobraćajne, hotelske i turističke ponude glavnog grada Crne Gore – Podgorice.

Šta za Vas predstavljaju vježbanje i zdravlje?

Milošević: Uvjeren sam da je ovo “provokativno” pitanje prije pokušaj da zajedno doprinesemo otklanjanju dilema kod nedovoljno informisanih i motivisanih vježbača u “pokušaju”, jer za njih još ima nade. Nažalost, za one koji trenutno ne razmišljaju o vježbanju već je kasno, s obzirom da sedentarna “navika” jeste sigurno predvorje većine hroničnih nezaraznih bolesti sa vrlo izvijesnim – tragičnim ishodom. Fizička neaktivnost, dakle, nije “prirodno stanje stvari”, te očekivani gubitak zdravlja samo je predvidiv “scenario” u urušavanju ukupnog kvaliteta života čovjeka.

Međutim, s obzirom i na “ličnu prirodu” Vašeg pitanja, biću kratak – kvalitetan i dugovječan život ne postoji bez fizičkog vježbanja i zdravlja, a naše znanje i životno iskustvo mora uvijek biti na braniku svakodnevnih “racionalizacija” o “nemanju vremena” i poslovima kojima “nema kraja”. Nažalost, i moj “neprijatelj zdravlja” je organizacija vremena, poslovi, kompjuter i uvijek prisutna odgovornost prema “drugima”,  ali istrajavam u tome da život (zdravlje) nema alternativu u odnosu na umjerenu fizičku aktivnost – plivanje, pješačenje, skijanje!     

Kako gledate na trendove koji su povezani sa ove dvije kategorije, a koji su globalno sve više zastupljeni?

Milošević: Već konstatovani princip otkrića o “posmatranju novim očima” pomaže da i u ovom “problemu” vidimo dva moguća puta rješenja. Jedan put, koji se medijski najviše promoviše, odraz je potrošačkog mentaliteta i svođenja čovjeka na konzumenta pilula, garderobe koja “topi masne naslage”, masažera koji “rade” dok mi sjedimo – ležimo i drugih “jednostavnih”, često skupih, rješenja koja potpuno pasiviziraju čovjeka. Drugi put, put kojim se “ređe ide” je onaj koji uspostavlja prirodan balans unosa i utroška energije, put odsustva stresa zbog neposjedovanja “in” opreme i ambijenta gde ćemo biti “vidljivi” i “izliječeni” od anonimnosti.

Takav put vidim u našem povratku prirodi, ali i u pješačkim i biciklističkim stazama urbanih sredina, put koji zaobilazi višesatna sjedenja i osmatranje izloga naših “želja”. Ne bez razloga savremeni evropski čovjek vježba zbog zdravlja, da se opusti i zabavi, da bi bio sa prijateljima, ali i da bi usporio starenje i produžio životni vijek. Takav pristup temelji se na saznanju o dobrobiti vježbanja i u najvećoj mjeri odraz je koncepta samoposluživanja dobrima kulture vježbanja. Ne umanjujući značaj organizovanog – institucionalnog pristupa, posebno važan u periodu detinjstva i mladosti čovjeka, znanje i svijest pojedinca o potrebi za vježbanjem, biće i u buduće najmoćnije “oružje” u “bitci” za kvalitetan (zdrav) i dugovječan život. Obzirom na trendove hipokinezije i starenja, koji su prisutni u svim evropskim društvima, pa i crnogorskom, vjerujem da i u narodnoj mudrosti “prijeko preče, naokolo bliže” možemo naći odgovor na ponuđene alternative puteva.        

U tom smislu, šta bi bila preporuka studentskoj populaciji?  

Milošević: Najveća snaga jednog društva je njegova inteligencija. Osim svojih stručnih znanja ona je nosilac i niza kulturnih potreba koja “svojim primjerom” najbolje motiviše i inspiriše ostatak populacije. Upravo ta „svetionička“ uloga, koju nosi svaki misleći čovjek, razlog je da danas još više pomognemo studentima u širenju tekovina kulture, pa i kulture vježbanja, jer će one biti višestruko vraćene, kako ličnom aktivnošću i potrebama njihovih budućih porodica, posebno kroz vaspitanje potomaka, tako i u kontekstu njihovog ukupnog društvenog djelovanja. Dakle, čak i ako društvo za trenutak “zaboravi” ili nedovoljno čini zbog ograničenja materijalnih i finansijskih resursa, vjerujem da svaki pripadnik studentske zajednice nosi potencijal integracije stačenih znanja u odnosu na dobrobiti fizičke aktivnosti, ali i sposobnost samoorganizovanja u kreativnom “trošenju” slobodnog vremena.

Naše je da takve individualne potrebe razumijemo, podstaknemo i omogućimo kroz programe dostupnosti fizičkog vježbanja za sve, jer ne samo da studenti time bolje stiču znanja i doprinose svom ukupnom zdravlju, nego, kroz kreiranje vlastite kulture vježbanja daju snažan podsticaj u oblikovanju slobodnog i demokratskog društva, kao društva slobodnih i aktivnih ljudi. Sloboda se osvaja – budimo aktivni, vežbajmo!    

Send this to a friend