Mnogo toga je rečeno u naučnim istraživanjima o karakteristikama ljudskog pamćenja. Nove ideje se konstantno pojavljuju, ali neka pogrešna uvjerenja mogu se zadržati kao opšteprihvaćena uprkos tome. Ona mogu imati negativan uticaj na nas ukoliko se pogrešno ophodimo prema svojoj memoriji i unaprijed se mirimo sa nečim što je promjenljivo.
Pamćenje mi je loše i to se ne može promijeniti
Ovo je najčešći mit, koji podrazumijeva pretpostavku da se na pamćenje ne može nikako uticati. Istina je da se vježbanjem može uticati na to kako se nešto skladišti u memoriji a to znači da se vežbanjem može promijeniti naša sveukupna memo situacija. Ljudima je lakše da povjeruju u to da je nešto van njihove moći jer onda odgovornost nije na njima a to mogu koristiti kao izgovor. Treba raditi na tome da kad nešto pamtimo, to činimo na upečatljiv način, što će pomoći da se zadrži u sjećanju duže.
Vizualizacija zahtijeva vizuelno učenje
Svako ima poseban način na koji nešto pamti, bilo da je u pitanju kada nešto čuje, vidi ili na primjer zapiše. Vizualizacija vam može pomoći u tome da nešto zapamtite jer povezuje nekoliko čula. Samim tim, za nju nije neophodno da budete tip osobe koji nešto uči samo kada to vidi. Sama vizualizacija predstavlja stvaranje mentalne slike za neku informaciju koja je do vas došla ovim ili onim putem, tako da je moguća kod svih.
Dostigli smo broj uskladištenih informacija koji mozak dozvoljava
Činjenica je da postoji ograničenje koliko mozak može da primi informacija, ali istina je da smo mi daleko od te granice. Mnogi rekordi su porušeni i mnoge granice za koje smo mislili da su konačne su već probijene. Ako se ne fokusiramo na ograničenje već radimo na proširivanju svojih mogućnosti, lakše ćemo doći do pozitivnih rezultata. Dakle, ne treba misliti o tome kako nešto ne možemo, već kako da uspijemo u tome.
