Naše babe nikad nisu znale za stres: Razlog je jednostavan

Kao što moja generacija nije znala za “pubertetske probleme”, tako one nisu znale za stres. Dobro ili loše raspoložene, išle su dalje.

Bake ili prabake, kako kome. Često o njima razmišljam i o tome kako su uvijek djelovale smireno, s blagim pogledom u očima, kako se nisu žalile ni na šta i nisu non-stop izbezumljeno jurile negdje gdje je “nešto hitno”. Doduše, nisam bila svjedok godina kada su najviše radile i najintenzivnije živjele, ali sam sigurna da nisu poznavale ovaj stres s kojim se mi danas srijećemo. Zašto?

Bombardovanje informacijama

Živjele su uglavnom u vrijeme jednog TV kanala, dnevnih novina, časopisa bez golotinje, nasilja i raznih prostakluka, bez kriminalaca heroja. I da su htjele nisu imale odakle da se informišu u svakom trenutku, o nesrećama i užasima na cijeloj planeti.

Dobro jutro komšinice

Njihovi izvori informacija bile su komšinice, uz jutarnju kafu, kockicu šećera, slatko i vodu. Ponekad i sa malo šlaga u kafi ali onda nije bilo gledanja u šolju. Komunicirale su oči u oči, teme su bile one koje nisu došle na jutarnje druženje i okolina. Da, i cijene u prodavnicama, ali su bile zaštićene od akcija i sniženja sa lažne cijene na onu koja je bila do juče, pa ko se upeca upecao se, nisu se osjećale pokradeno i prevareno.

Nisu znale šta nemaju

Njima je malo bilo dovoljno, nisu znale koliko toga nemaju, a kako je industrija u cijelom svijetu bila znatno manje razvijena nego danas, nisu ni mogle biti sluđene izobiljem. Decenijama su kupovale iste čarape, isto upakovanu kafu, nije kao danas na rafovima bilo sto vrsta kolača, nisu morale poslije prvog pranja da krpe odjeću poznatog brenda već su imale svoje krojače a znale i same da šiju jednostavnije stvari.

Padale su i znale su da ustanu

Kako je bilo njima, tako je bilo i ostalima. Preživjele su razne strahote, ali su preživjele. Od kukanja i žaljenja vajde nema, znale su da ne smiju da pokleknu pred nedaćama i da moraju da grade život iznova. Narod je u minulim vjekovima tako i opstajao, poslije svih ratova uzdizao se iz pepela s pogledom u budućnost i radom.

Jednostavnost postojanja

Nisu bile učene, ali nisu imale problem s tim. Nisu znale da mogu biti više od “običnih” domaćica, umjele su da heklaju, štrikaju, vezu, šiju, same su mijesile i ukrašavale torte, spremale zimnicu… nalazile sebi posao po cio dan, bez vremena za nerviranje i razmišljanje o smislu života. Živjele su i rasle okružene prirodom koju su poštovale i znale da iskoriste, i nisu znale da mogu da “pobjegnu” od toga. Živjele su u gradu, ali grad tada nije bio tako nervozan i nevaspitan, znale su da će im u autobusu neko ustupiti mjesto, da ih neće gurati na ulici ako su spore, da će im pomoći ako im pozli.

Vjerovale su u to da će onaj ko radi ono što ne smije biti kažnjen, da se ko radi – ne boji gladi, da svakog stigne njegova kazna, da je pred njima i nama bolje sjutra. Nebitno koliko su ta vjerovanja bila realna, za njih jesu. Najgore je kad čovjek izgubi nadu i snove.

Mi smo imali vremena

Njihovi naslednici se nisu satima zaglavljivali u saobraćaju, radili su i bili plaćeni redovno za to, nisu ih zatrpavali lošim vijestima. Imali su vremena za nedjeljne ručkove i poslijepodnevnu kafu ili čaj uz kolače, a unuci su im pričali o igranju ispred kuće, bez kuckanja u mobilne telefone.

Nisu znale za riječ stres

Kao što moja generacija nije znala za “pubertetske probleme”, tako one nisu znale za stres. Dobro ili loše raspoložene, išle su dalje.

Apropo puberteta, majke su u našoj generaciji govorile: Uzmi taj usisivač i sredi svoju sobu odmah, da smiriš taj pubertet! Ili: Samo ti budi u pubertetu, ali prvo operi sudove! Mi danas imamo milion “opravdanja” za razne promjene u nama i na nama, i imamo podršku za te promjene. Pa ponekad u tim opravdavanjima i pretjeramo, ne idemo napolje jer je hladno, pijace su nam daleko, nemamo gdje da se parkiramo… a one niti su vozile, niti im je bio problem da pješače.

Možda su vaše bake ili prabake bile drugačije, a možda su bile slične mojima. Slobodno dopišite zašto vaše staramajke nisu znale za stres kakav mi srijećemo, sigurna sam da su bile znatno smirenije i opuštenije od vas.