Nećeš ništa u životu naučiti od onih koji puno pričaju. Od onih kojima uz ime uvijek vidiš sve titule koje su stekli i edukacije koje su prošli.
Nećeš ništa naučiti od onih koji ti obećavaju da će te izvesti iz svih problema, od onih koji imaju rješenje za svaki tvoj problem. Ima takvih koji se nazivaju spasiteljima, guruima, savjetnicima, trenerima, ali nakon susreta s njima opet nemaš puno mira kojeg su obećavali. Možda osjetiš neko trenutno zadovoljstvo koje nakon nekog vremena jako brzo splasne.
Nećeš ništa u životu naučiti od onih koji puno pričaju, koji su jaki na riječima. Koji se njima tako izvrsno služe, da nakon svega toga više ne znaš ni šta su ti rekli, ni kako su ti pomogli. Naučićeš više od ljudi čije se riječi slažu sa njihovim djelima. Ljudi kojima je njihova jedina titula čovjek jer ne trebaš uvijek neku fascinantnu teoriju. Nema pomoći od nekog dubokoumnog psihološkog savjeta kada ti samo treba blizina neke osobe i to da te ona razumije.
Nećeš ništa u životu naučiti od onih koji puno pričaju, jer ne trebaju ti uvijek neke motivacijske poruke.
Ljudi koji ih daju ne žive drugačije od tebe. Kako bi se oni ponašali da se nađu u tvojoj situaciji i da ostanu bez svih oslonaca koja imaju. Treba ti neko ko će biti s tobom u trenucima kada ti je najteže. Neko ko neće glumiti neke prevelike izlive nježnosti, nego će imati za tebe jednu iskrenu riječ. Riječ, bez puno patetike i usiljenosti.
Treba ti neko ko te voli takvog kakav jesi. Neko će se spustiti na dno da bude s tobom. Neko ko nije umislio da je bitan i nezamjenjiv u tvom životu. Jer umori se čovjek s vremenom od svega. Umori se od ljudi i neljudi, umori se od davanja u kojem ništa nije primio natrag, ni emociju, ni lijepu riječ, ni ohrabrenje. Kada nađeš takvu osobu moći ćeš s mirom u novi dan jer ćeš imati rame za oslonac i isplakaćeš sve ono što je u tebi i što te muči. Više od toga ne možeš dobiti.
