Nekada treba protresti stablo prijateljstva da padnu truli plodovi.
Protresti ga da vidiš kako ništa nije onako kako se čini. Mogu ti se neki plodovi činiti tako čvrstim na njemu a kod jednog najmanjeg drhtaja ode na zemlju. Nekada život sam radi ta testiranja, a zovu se zemljotresi. Zatrese se zemlja ispod tebe i za trenutak otkriješ ko su ljudi pokraj tebe koji tu jedva stoje, i prvom prilikom više ne pripadaju tvom stablu.
Nekada treba protresti stablo prijateljstva da padnu truli plodovi. Davao si im hranu i na tvom korijenju su rasli pa su zbog toga postali dio tebe. Toliko ih duboko osjećaš i smatraš ih dijelom svog života. Ali njihova unutrašnjost ipak nije više kao kod ostalih. Zato je potrebno stvari izvesti na čistac i shvatiti da je sadašnjost vrijeme koje će razotkriti istinu, i pokazati da budućnost nije nastavak tvoje prošlosti.
Nekada treba protresti stablo prijateljstva da padnu truli plodovi. Ponekad se čovjek uljulja u saznanju da svi koji su tu u njegovom životu – nalaze se u potpunosti i sa iskrenom namjerom, a zapravo je istina potpuno suprotna. Tu su jer trenutno ne mogu biti tamo gdje bi željeli, a kakve su njihove namjere to niko ne zna, pa ni oni sami, dok ne dođu u situaciju u kojoj trebaju odlučiti šta su im prioriteti i šta žele od svog i tvog života.
Nekada treba protresti stablo prijateljstva da padnu truli plodovi. Tada ćete znati na čemu se. Znaćete koliko stvarnih prijatelja imate, a koliko je onih koji jedva čekaju da napuste vaš brod. Znaćete na koga možete računati u teškim trenucima. Sve ćete znati samo je na vama da odlučite želite li se suočiti s istinom ili ostati u zabludi i vjerovati da je sve divno i krasno. Istina boli, ali istina jedina oslobađa.
Mario Žuvela
