Kada odložite pranje sudova ili odgovaranje na mejlove da biste pogledali seriju na televiziji, osjećate se sjajno. Ali u tih sat vremena, čak i ako mislite da uživate, u vama se odigrava prava borba.
Naravno da postoji razlog zašto to radite. Možda ste umorni poslije radnog dana, a u svakom slučaju je i jednostavnije: odlažete posao koji morate da obavite i u međuvremenu se zabavljate. Međutim, vaš mozak se ne bi složio – tamo se odvija pravi sukob prefrontalnog korteksa i limbičkog sistema, piše Biznis insajder.
Iako dosta ljudi funkcionše na taj način, jedna od pet osoba hronični je “odlagač’, pokazuje statistika. To znači da odlaže obavljanje neke vrste posla svaki put kada za to imaju priliku. Dugoročno, vjerovali ili ne, time mogu naštetiti kvalitetu života, pa čak i narušiti zdravlje.
Kad sljedeći put odlučite da “prolongirate” neku obavezu dok se ne završi epizoda serije, sjetite se ovoga: vaš mozak se u trenutku donošenja odluke već napreže. O čemu se radi?
S jedne strane imate prefrontalni kortekst, dio mozga koji vam zadaje dugoročne ciljeve i reguliše samokontrolu. Upravo je to onaj glasić koji vam napominje kako se sudovi neće oprati sami od sebe.
Naspram njega stoji limbički sistem. Njegova je specijalnost uživanje, govori vam da je pranje sudova dosadno i da će vam biti bolje ako se pozabavite nečim drugim. Odugovlačenjem vas dovodi u stanje užitka, ali ne uspijeva da ugasi prefrontalni korteks.
A ako se ovakva bitka vodi na dnevnoj bazi, nije dobro. Istraživanja su pokazala kako studenti koji zadatke odlažu do posljednjeg mogućeg roka imaju mnogo slabije rezultate u odnosu na one koji ih rješavaju na vrijeme. Isto tako, češće obolijevaju, ako se može suditi prema posjetama doktoru, konstantnom unutrašnjom bitkom narušavaju imunitet.
Isto tako, kod njih je veći osjećaj krivice i vrlo često su anksiozni. Ukoliko hronično odlažu obaveze, bore se i s niskim samopouzdanjem, manjkom energije, pa čak i depresijom.
Sve u svemu, kvalitet života kod hroničnih slučajeva dosta je lošiji nego kod ostatka ispitanih. Ako to pokušavate da opravdate izgovorima u stilu da bolje funkcionišete pod pritiskom, zapravo zavaravate sami sebe. Poruka je jednostavna: odlaganje je nezdravo.
Istraživanja su pokazala i koji je najbolji način da se riješite ovih unutrašnjih bitki. Začudo, rješenje nije da odmah prionete na svaki posao kojeg se dosjetite, već u načinu na koji shvatate vaše zadatke.
Oni apstraktni, poput otvaranja štedne knjižice, nemaju definitivno postavljen rok. Uvijek ih možete obaviti sjutra. Upravo to je ono što vas vodi ka odgađanju.
Problem biste mogli da riješite tako što ćete zadatak učiniti konkretnim. Vrlo je jednostavno: istraživanje pokazuje da ljudi koji su vidjeli ilustraciju svog života u penziji češće počinju da štede od onih koji tako nešto nikad nisu zamislili. Ilustracija je nešto konkretno za šta su se uhvatili i prionuli na obavljanje zadatka.
Ako vam još nije jasno, pokušajte sami na papir da stavite popis ili sliku nečega što morate da uradite. Zadatak će postati opipljiv pa je veća i šansa da ćete ga u dogledno vrijeme skloniti s dnevnog reda.
