Psihologija

Perović: Većinu strahova ljudi su sami stvorili

Ilustracija, foto: Pixabay

Strah nije urođen, većinu strahova ljudi su sami stvorili, a za njihovo prevažilaženje važno je obratiti pažnju na činjenice, kaže psihološkinja i psihoterapijska savjetnica transakcione analize Sandra Perović.

Ona je ukazala da postoje dva urođena straha na koje ne može da se utiče, a to su – strah od jakog zvuka i od iznenadnog gubitka podloge, dok sve ostale stičemo u toku života.

“Osjećanje straha je posljedica neizvjesnosti. Ono obuzima, parališe i sputava. Pokreće razne reakcije, a najčešće do izražaja dolaze vegetativni simptomi: crvenilo, lupanje srca, hladan znoj, podrhtavanje glasa i promuklost. Zbog stalne i povišene uznemirenosti organizma, može se javiti hormonalni disbalans i neke psihosomatske bolesti. Normalni, umjereni strah, bez obzira na sva neprijatna osjećanja koja izaziva, je neophodno osjećanje. On je prirodna reakcija na opasnost i prijetnju, bilo pravu ili zamišljenu”, kazala je Perović u emisiji Radio Cetinja „Vaših trideset minuta“.

Zdravi strah je, ističe, osjećaj strijepnje uzrokovan prijetećom blizinom opasnosti recimo, kada prinesete ruku vatri. Međutim, treba znati što su racionalni, onosno realni strahovi, a što iracionalni, neurotski strahovi.

“Iracionalni strahovi nastaju bez osnova, nemaju uporište u realnosti. Obično dolaze negdje iz dubine podsvijesti, zasnovani su samo na mislima o nečemu i odnose se na ono što zamišljamo da bi moglo da nam se desi. Naravno, neprijatno. Na primjer, neko se plaši tarantula, a da ih nikada u životu nije vidio, a kamoli dodirnuo. Racionalni strahovi su opravdani, utemeljeni na realnoj opasnosti sa kojom smo suočeni. Pomažu nam da izbjegnemo opasnost. Recimo, oni nas tjeraju da pogledamo lijevo i desno kada prelazimo ulicu”, kazala je Perović.

Kako je rekla, razne škole savremene psihologije imaju brojne teorije borbe sa strahom, počevši od analize prošlosti, a završavajući sa različitim načinima ponašanja. Prvi korak ka prevazilaženju straha je, dodaje ona, razumjeti kako i zašto je nastao.

“Kada ignorišemo strah on raste. Kada ga sebi priznamo on se smanjuje. Bez obzira o kojoj vrsti straha je riječ (fobijski strahovi, panika i sl.) postoji samo jedan učinkovit način za njegovo liječenje. To je suočavanje, a ono podrazumijeva, shvatiti čega se zaista bojimo, prihvatanje da se strah ispolji u potpunosti i usvajanje strategija za suočavanje sa strahom. Kada se dugo godina suočavamo sa strahovima, oni najčešće samo rastu i dobijaju sve veće razmjere”, objasnila je Perović, ukazujući da ukoliko se ne riješi na vrijeme, on počinje da utiče na sve sfere života.

“Kralj” svih strahova je, kaže, nepoznato.

“Bojimo se budućnosti, znači da se bojimo nepoznatog. Recimo, bojimo se mraka, opet se bojimo nepoznatog ili bojimo se smrti, znači bojimo se nepoznatog. Plašimo se jer ne znamo što nas čeka”, pojašnjava Perović.

Čovjek, poručuje ona, ne smije dozvoliti strahu da ga sputava, jer će zbog njega propustiti mnoge lijepe stvari, te ukazuje na riječi pisca Meše Selimovića „Nije lako ne bojati se, ali ne vrijedi. Prođe čovjeku život u strahu, pa kao da nije ni živio“.

1

avatar
1000
1
0
0
 
1
word
NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
word
Gost
word

Sjajan tekst!

Send this to a friend