Psihologija

Pisma nema ko da piše

Onda kada se ljubav rađala na temelju platonske, njeni izrazi su bili maštovitiji, nježniji, topliji. Trebalo je sakriti osjećanja od znatiželjnih pogleda, a poslati ih na samo jednu adresu. Živjelo se za pisma. Slova na ružičastom papiru spakovanom u namirisanu kovertu budila su leptiriće u stomaku.

Danas izgleda kao da su ljudi zaboravili da pišu. Pitajte nekog da vam pozajmi hemijsku, pa da vidite koliko njih će vas “počastiti” odgovorom da nemaju. Razglednice i čestitke su izašle iz mode, jer svaka impresija može da se pošalje jednim klikom na pametnom telefonu. Niko više ne gubi vrijeme na duge, pažljivo skockane rečenice, a onima koji još vode računa o pravopisu smije se većina onih koji poruke ne završavaju tačkom.

“Istina je da se danas manje trudimo u ljubavi i oko nje. Rivalitet između dopisivanja na papiru i savremenog “porukanja” je završen u korist ovog drugog. Sve je manje ljudi koji još imaju potrebu da kupe neku lijepu čestitku i osobi do koje im je stalo napišu dvije-tri nježne riječi. Upali smo u kliše, pa i kada poželimo nekog da iznenadimo toplom rečenicom, i ne pokušavamo da osmislimo neku svoju, originalnu. Odmah “guglamo” na internetu citate poznatih književnika i krademo ih”, kaže psihoterapeut Snežana Petrović.

U takvoj krađi, čak i sa najčistijim namjerama, uglavnom nema romantike. Lako je plagirati, teško je biti inovativan. A nekada je ljubav baš to tražila, da se bude drugačiji. Ili, kako to često biva, samo idealizujemo prohujalo vrijeme, a ono koje nam je dato za nas, gledamo sa nipodaštavanjem?

“U ljudskoj prirodi je da sa nostalgijom gleda na prošlost i da joj oprašta sve ono što sadašnjost ne umije. Zbog toga je i osvrt na davnu romantiku često samo romansirana epopeja sa kojom, kada bi nam se vratila, vjerovatno ne bismo znali šta da radimo”, objašnjava psihoterapeut.

Tagovi
Do NOT follow this link or you will be banned from the site!

Send this to a friend