Psihologija

Pisma nema ko da piše

Onda kada se ljubav rađala na temelju platonske, njeni izrazi su bili maštovitiji, nježniji, topliji. Trebalo je sakriti osjećanja od znatiželjnih pogleda, a poslati ih na samo jednu adresu. Živjelo se za pisma. Slova na ružičastom papiru spakovanom u namirisanu kovertu budila su leptiriće u stomaku.

Danas izgleda kao da su ljudi zaboravili da pišu. Pitajte nekog da vam pozajmi hemijsku, pa da vidite koliko njih će vas “počastiti” odgovorom da nemaju. Razglednice i čestitke su izašle iz mode, jer svaka impresija može da se pošalje jednim klikom na pametnom telefonu. Niko više ne gubi vrijeme na duge, pažljivo skockane rečenice, a onima koji još vode računa o pravopisu smije se većina onih koji poruke ne završavaju tačkom.

“Istina je da se danas manje trudimo u ljubavi i oko nje. Rivalitet između dopisivanja na papiru i savremenog “porukanja” je završen u korist ovog drugog. Sve je manje ljudi koji još imaju potrebu da kupe neku lijepu čestitku i osobi do koje im je stalo napišu dvije-tri nježne riječi. Upali smo u kliše, pa i kada poželimo nekog da iznenadimo toplom rečenicom, i ne pokušavamo da osmislimo neku svoju, originalnu. Odmah “guglamo” na internetu citate poznatih književnika i krademo ih”, kaže psihoterapeut Snežana Petrović.

U takvoj krađi, čak i sa najčistijim namjerama, uglavnom nema romantike. Lako je plagirati, teško je biti inovativan. A nekada je ljubav baš to tražila, da se bude drugačiji. Ili, kako to često biva, samo idealizujemo prohujalo vrijeme, a ono koje nam je dato za nas, gledamo sa nipodaštavanjem?

“U ljudskoj prirodi je da sa nostalgijom gleda na prošlost i da joj oprašta sve ono što sadašnjost ne umije. Zbog toga je i osvrt na davnu romantiku često samo romansirana epopeja sa kojom, kada bi nam se vratila, vjerovatno ne bismo znali šta da radimo”, objašnjava psihoterapeut.

Tagovi

1 Komentar na "Pisma nema ko da piše"

avatar
1000
:   NAJNOVIJI | NAJSTARIJI | POPULARNI

Send this to a friend