Kada se pomene upravljanje ponašanjem mnogi laici neopravdano i odmah pridaju tome negativno značenje. Neki smatraju da je upravljanje tuđim ponašanjem apriori nemoralan čin, ugrožavanje nečije slobode i sl. Ali da li je to uvijek tako?
Da li je svako naše nastojanje da upravljamo ponašanjem drugih nemoralan čin?
Nije. Šta radimo kada želimo da naučimo djecu da se ponašaju ili ne ponašaju na određeni način? Šta činimo kada nastojimo da ubedimo saradnike, kolege, koleginice da slijede naše ideje? Šta se dešava kada ljekar nastoji da uvjeri pacijenta da promijeni svoje navike kako bi ozdravio? Šta se dešava kada psiholog nastoji da uvjeri klijenta da promijeni svoj način razmišljanja? Šta se dešava kada nastojimo da ostavimo dobar utisak kod partnera? Sve su to primjeri iz svakodnevnog života kada mi nastojimo da upravljamo tuđim ponašenjem kako bi ostvarili neki svoj cilj.
Kako da upravljamo tuđim ponašanjem na moralan način?
Postoji samo jedan način – nagrađivanje. Da bi se neka osoba ponašala na način na koji vi želite potrebno je da to ponašanje nagradite. Nagrada je nešto što izaziva zadovoljstvo, nagrada je pokretač ponašanja. Kada nečije ponašanje nagrađujete, vi zapravo toj osobi obezbjeđujete zadovoljstvo, prijatnost i motivišete osobu da i dalje čini ono što nagrađujete. Na taj način oba učesnika u interakciji pobeđuju, odnosno imaju dobit. Ovo ne treba shvatiti bukvalno jer nije moguće kod osobe izazvati ponašanje koje je za tu osobu moralno-vrednosno neprihvatljivo. Moguće je upravljati samo onim ponašanjima koje je osoba inače spremna da učini.
Pohvala kao nagrada
Jedno od najboljih vrsta nagrade kod ljudi jeste pohvala. Pohvala implicira pozitivno vrednovanje, odobravanje i potvrdu nečijeg ponašanja. Pohvala izaziva zadovoljstvo kod osobe koju hvalimo i u tome se ogleda njena snaga za upravljanje ponašanjem. Rijetko ko je neosjetljiv na pohvale. Većini ljudi prijaju pohvale koje se odnose na neko specifično ponašanje, način na koji su se obukli i sl. Sjetite se kako ste vi regaovali kada vas je neko hvalio, kako ste osjećali. Čak i kada ste sumnjali u iskrenost komplimenata koji su vam upućivani osjećali ste se prijatno.
Kako da koristite pohvalu kao sredstvo uticaja na druge?
Prvo pronađite šta je to u ponašanju osobe koju ćete pohvaliti zaista vrijedno pohvale. Postanite senzitivni za ono što ta osoba zaista dobro čini prema vašem mišljenju i pohvalite te obrazce ponašanja. Pohvalite realna ponašanja, ona sa kojima se slažete umjesto da dajete lažne komplimente. Davanje lažnih komplimenata može biti efikasno samo na kratke staze jer postoji mogućnost da osoba kojoj upućujete komplimente otkrije šta su vaše namjere i onda cela stvar pada u vodu. Davanje lažnih komplimenata predstavlja laganje, nemoralan čin koji će mnogima biti odbojan (jer je u suprotnosti sa usvojenim vrijednosnim sistemom). Pošto uvijek možete pronaći neko ponašanje koje može biti predmet pohvale, ne morate izmišljati i davati lažne komplimente. Ona ponašanja koja želite da se učvrste hvalite kad god za to imate priliku a ona koja želite da prestanu nemojte hvaliti. Budite dosljedni u nagrađivanju.
Jedna od negativnih odlika našeg (balkanskog) mentaliteta jeste štedljivost na pohvalama i prekomjerni kriticizam. Mi smo istrenirani da svuda uviđamo ono što je loše, što ne valja i ono što bi trebalo promijeniti. Ali u isto vrijeme smo vrlo ograničeni u uočavanju pozitivnih događaja ili pozitivnih aspekata nekog ponašanja. Kulturni milje nas je naučio da neuspjehe treba kritikovati a da se uspjesi podrazumijevaju, dakle ne pohvaljuju. To je skroz pogrešna strategija.
Kriticizam uglavnom izaziva negativna osjećanja (poput ljutnje, povrijeđenosti i sl.) i motiviše osobu na izbjegavanje. Dok kritika (naročito destruktivna) demotiviše, pohvala motiviše. Ako ne vjerujete probajte pa ćete se uvjeriti. Ova istina sadržana je u narodnoj poslovici da lijepa riječ i gvozdena vrata otvara. Ta riječ je riječ pohvale.
