Postoji li granica do koje možemo da se pretvaramo da smo ono što nismo

Pretvaranje je obilježje licemjerja – kaže stara arapska poslovica. I to nam je, naravno, više nego jasno. Ali koliko dugo neko može da se pretvara prije nego što njegov “auditorijum” konačno shvati da je licemjer? Da li ta “vještina” ima gradaciju, pa je neko toliko dobar u pretvaranju da je u stanju da nas na duge staze lako obmanjuje i ubijedi da je ono što zapravo nije, dok neko “padne” za tren oka? A govorimo o šarenolikom spektru maski. Neko, na primjer, na lice stavlja onu koja ga predstavlja kao plemenitog čovjeka, dok je istinski njegova krajnost. Nekome se sviđa da se krije iza maske pozitivne, uvijek nasmijane ličnosti, a u mraku ostaje ono što jeste – mračna osoba. Pa onda imamo one tipove koji se pretvaraju da nisu zavidni, a uopšte im nije udobno dok se smiješe uspjesima i sreći drugih. Koliko je potrebno da maske, kakve god bile, padnu?

Marija Vicković, psiholog i psihoterapeut kaže da nekome zaista “traju” duže, a nečije vrlo brzo bivaju razotkrivene.

“To zavisi od tipa ličnosti, ali i motiva ili povoda za pretvaranje, prerušavanje u nešto što nismo”, kaže sagovornica “Života plus”.

“U nekim okolnostima maske mogu da budu dobrodošle i nisu sve stavljene sa zadnjom namjerom, ali ukoliko se neko uporno lažno predstavlja, teško da može da izazove krajnje simpatije i uvažavanje”.

SREĆA DRUGIH NAS ODAJE

Licemjerje ima bezbroj lica. Jedno od dominantnijih je možda ono koje često zada i najteži udarac, a pripisuje se ljudima koji se trude da odaju utisak izuzetno saosjećajne osobe. To su oni koji su, čini se, uvijek tu. Da pomognu riječima i djelima. Vežu nas za sebe, jer su nam stvarno bili podrška kada smo stajali na nekoj vjetrometini života, misleći da je nećemo preživjeti. Ali onda, u nekom drugom trenutku, oni su prestali da nam budu prijatelji. Kada smo konačno počeli da se smijemo, napredovali u karijeri, dobili dijete, kupili stan ili dobili posao iz snova, oni su samo prestali sa nama da se druže.

“To se zaista dešava u životu. Maske padnu kada neko nije pravi prijatelj za kakvog se izdavao kada je drugoj strani bilo teško. Postoje tipovi ličnosti koji prosto, svjesno ili češće nesvjesno, uživaju u tuđoj tuzi, nevoljama, lošoj sreći”, navodi psihoterapeut.

Kao nekakvi psi tragači, oni namirišu nesreću, pa se pojave da budu veliki prijatelji, rame za plakanje i sve što treba. Oni koji su zaista veliki, veliki su u svakom trenutku, pogotovo kada njihovim prijateljima “svane”. Tada su još više tu, raduju se, žele da podijele njihovu sreću. Oni koji su neiskreni, u takvim obrtima obavezno padnu na testu. Pokažu svoje pravo lice. Zavist im ne da mira, pa ili samo nestanu iz života svojih prijatelja ili postanu grubi prema njima, vrijeđaju ih, omalovažavaju, podsmijavaju im se.

Sagovornica dodaje da u ovom slučaju “rok” pretvaranja može da bude vrlo kratak ili veoma dug, što zavisi od okolnosti. Ukoliko se namjesti situacija da čovjek brzo shvati da taj prijatelj zapravo nije prijatelj, razočaranje je manje bolno.

“Međutim, mnogi ljudi se žale da su prepoznali licemjerje drugih tek kada su ih već zavoljeli, ispričali im sve svoje slabosti ili priznali velike tajne. Nisu mogli ni da naslute da su vrijeme i povjerenje poklanjali ljudima koji su zapravo bili samo fokusirani na zadovoljavanje ličnih potreba, hranjenje ega ili ostvarenje interesa”, kaže Vickovićeva.

U KOSTIMU MORALNOG ČISTUNCA

Pretvaranje je ništa drugo do obmana. Manipulisanje. Izvještačenost. Neko se, recimo, predstavlja kao visoko moralna ličnost. Tu je da se prikaže isključivo kao osoba od vrlina, čistih misli i djela. Ali ako je to samo običan kostim, kad-tad će se vidjeti sa kakvim namjerama se oblači. Praksa pokazuje da su moralni čistunci nerijetko moralno vrlo sporni.

“Potenciraju da su ispravni, pošteni, pravedni, strogo hrišćanski orjentisani. A onda ih oda prva situacija koju nisu predvidjeli. Dogodi se da ih neko zamoli za iskrenu pomoć, pa ih odbiju. Ispostavi se da su lagali šefove, krali od zaposlenih. Ili su varali supruga, dok su naglas sudili koleginici koja se razvela zbog drugog čovjeka. Koliko god da su pokušavali da pažljivo izmjere svaku svoju riječ i djelo u javnosti, nije vrijedjelo”, kaže psiholog.

Istina je, međutim, da je neko vještiji manipulator i da može maratonski da se pretvara da je ono što nije. To zavisi i od druge strane i dodatnih faktora, kao što je, na primjer, zaljubljenost. Tako, kako otkriva sagovornica, neke žene tek u braku shvate da se njihov partner sve vrijeme folirao.

“U vezi je izgledalo da nije ljubomoran, a onda je to postao patološki. Govorio je da mu ne smeta što partnerka voli da izađe ili povremeno otputuje sa drugaricama, spava kod roditelja, popije kafu sa kolegama na poslu, nosi kraću suknju ili se šminka, a onda mu je sve to postalo više nego sporno. Kao povod za svađu, tuču i konačno – razvod”, kaže psiholog.

I upravo se na tom primjeru vidi zašto je sasvim pogrešno prikazivati se u lažnom svijetlu. Jer sve što se podmetne da bi se nešto postiglo, prije ili kasnije počne da “žulja”.

“Osoba koja uporno pokušava da se predstavi kao pozitivna, iako ima destruktivne i autodestruktivne tendencije, samoj sebi šteti. Poštenije je da potraži pomoć umjesto da se trudi da se svidi okolini tako što se na silu smije i glumi klovna. Čovjek mora da bude ono što jeste, a ono što mu se na sebi ne sviđa, može da promijeni radom na sebi, ne foliranjem”, poručuje stručnjak.

FOLIRANJE JE STRES

Na jednom internet forumu, ljudi su se raspisali na temu pretvaranja i zašto nije dobro da se foliramo:

“Ja sam dugo folirala da sam srećna i to sam radila super, sada idem kod psihijatra, jer je moralo negdje da pukne. Sada se svi čude i ne vjeruju šta mi se desilo. Zato budite prirodni, foliranje ničemu ne vodi.

“Foliranje te stigne kad-tad, ne može se niko pretvarati cio život. A i nezdravo je, svaka laž i gluma su stres. Treba biti prirodan, ali prilagoditi svoju prirodu, raditi na sebi. Osim toga, koja je korist od foliranja? Ne stiču se tako pravi prijatelji, dobra veza ili posao koji ispunjava. A o zadovoljstvu sobom i da ne pričamo”.

“Ima situacija kada je ne samo potrebno, već i pametno pretvarati se. To ćete najprije vidjeti kada se zaposlite, jer filozofija “što na umu, to na drumu” može skupo da vas košta, čak i gubitka radnog mjesta”.