Kad se osobe koje imaju problem sa sniženim samopuzdanjem, suoče sa rizičnom situacijom dolazi do aktiviranja osnovnog negativnog uvjerenja o sebi što dalje dovodi do dvije vrste negativnih misli – negativnih očekivanja i negativnih samoprocjena.
Šta su negativna očekivanja?
Negativna očekivanja su negativne misli koje se najčešće javljaju kada dođe do suočavanja sa “rizičnim situacijama“ tada se obično aktiviraju i bazična negativna uvjrenja. To znači da ćete napraviti predviđanja o tome kako će se nešto realizovati i ova predviđanja često imaju tendenciju da budu negativna. Konkretnije, vi ćete:
• Precijeniti vjerovatnoću dešavanja lošeg
• Pretjerati u negativnoj procjeni ishoda
• Potcijeniti svoju sposobnost da se nosite sa situacijom, ako nešto krene loše, i
• Zanemariti ostale faktore u situaciji koji ukazuju na to da stvari neće biti tako loše kao što predviđate
Kada imate takve negativne zaključke o budućnosti, vi ćete često imati tendenciju da se ponašate na sljedeći način (u skladu sa negativnim očekivanjima):
• Potpuno ćete izbjegavati rizične situacije,
• Pokušaćete da se izborite sa situacijom, ali ćete iz nje pobjeći kad stvari počnu da izgledaju previše teško ili ako vas preplavi osjećanje anksioznosti,
• Biti previše oprezni i ponašati se na načine kako bi sebi zaštitili. Ta ponašanja će vam pomoći da pobjegnete iz rizične situacije. Na primjer, možete stalno imati nekog ko je sa vama, vršiti prekomjerne pripreme kako biste se bolje suočite sa situacijom, ili postaviti određene uslove u vezi sa tom situacijom koji moraju biti ispunjeni.
Ipak, ove misli i ponašanja su beskorisni jer doprinose da vaše osjećanje anksioznosti poraste, nervozni ste, nesigurni – i to je potvrda da su se kod vas aktivirala bazična negativna uvjerenja.
Kako se sve to odigrava u konkrtnoj situaciji?
Pretpostavimo da imate bazično negativno uvjerenje: “Ja sam glup”. Trenutno, vaše nisko samopouzdanje je skriveno jer ste razvili pravilo: “Ja nikada ne smijem da dozvolimo da drugi vide moju prave sposobnosti, jer ako se to desi, oni će znati da sam glup i da ne žele da imaju bilo kakve veze sa mnom”. Dokle god ste u stanju da živite u skladu sa tim pravilom, možda ćete osjetiti u redu sa slikom o samom sebi. Ipak, situacija će se ubrzo promijeniti. Nekoliko tvojih prijatelja poziva te da se pridružiš timu na kviz-večeri. Sada si u rizičnoj situaciji, jer ćeš tada morati da pokažeš drugima svoje znanje. To znači da će tvoje pravilo vjerovatno biti prekršeno odnosno, vjerovatno će postojati trenutak da nešto nećeš znati.
U jednom trenutku, možeš pomisliti, “Ja ću neću biti dovoljno dobar“, “Iznevjeriću ekipu“, ili “Svi će primijetiti koliko sam glup“ i vjerovatno imati osjećaj anksioznosti. Takođe, u tom trenutku možeš da izabereš kako da pristupiš ovoj rizičnoj situaciji. Možeš da izbjegneš situaciju potpuno odbijanjem poziva svojih prijatelja ili da odlučiš da prihvatiš poziv. Ako prihvatiš poziv, onda ćeš misliti o načinima kako bi moglo da uvjeritš ljude da nisi glup. Tako mogu uslijediti, veoma opsežne pripreme za to veče – čitanje svih novina nedjelju dana, praćenje svih mogućih aktuelnosti i dokumentarnih filmova na TV-u, i čitanje svakojakih knjiga. Možeš misliti o tome kako bi mogo da odeš na pola večeri, ako stvari krenu na dolje. Kao što je već rečeno, sve ovo su nekorisna ponašanja, kojima održavaš svoje negativno osjećanje uznemirenosti i potvrđuješ svoja bazična negativna uvjerenja.
Šta se dešava dalje?
Uvjerenje: ,, Ja sam glup“ biva potvrđeno na više načina. Prvo, potvrđeno je od strane svih negativnih predviđanja koja si donio – to su svi “negativni razgovori sa samim sobom“ odnosno negativne misli koje su ti prošle kroz glavu, a tiču se negativnih ocjena o sebi. Zatim, zato što se osjećaš zabrinuto, možeš koristiti to kao znak da mora da si stvarno glup, slijedi misao “Ako se osjećam tako zabrinut u vezi sa tim, mora da sam glup”. Takođe, sva nekorisna pomoćna ponašanja koja sprovodiš su u stvari u skladu i potvrđuju tvoju ideju da si glup. Ako stvari ne krenu u željenom pravcu (na primjer, možeš odgovoriti na neka od pitanja pogrešno), ti ćeš otići rano sa zabave. Kada to uradiš, sebi ne daješ šansu da tačno odgovoriš na neka druga pitanja, ili shvatiš da odgovoriti na pitanje pogrešno nije tako loša stvar, ili jednostavno zabaviš se, bez obzira na ishod. Alternativno, ako stvari krenu u redu i tačno odgovoriš na nekoliko pitanja, možeš da ignorišeš svoj trud misleći da to “nije velika stvar“. Takođe, pomislićeš: “Pitanja su stvarno laka “, ali i dalje misliti negativno o svojoj intelektualnoj sposobnosti.
Ono što smo vidjeli je beskorisni način reagovanja na dnevne situacije, koji pomaže da labilno samopouzdanje ostane zaštićeno. Kada negativna očekivanja pretvorite u realna to će doprinijeti da ne postupate u skladu sa svojim negativnim bazičnim uvjerenjema. Na ovaj način će se mijenjati i negativna slika koju imate o sebi.
