Pređite liniju straha i izađite iz zone komfora

Morate javno da govorite, ali koljena klecaju čak i prije nego što dođete do podijuma. Želite proširiti mrežu, ali radije grickate nokte, nego što razgovarate sa strancima. Izlaganja na sastancima poboljšala bi vašu reputaciju na poslu, ali plašite se da kažete nešto pogrešno. Situacije poput ovih – one koje su važne profesionalno, ali su lično zastrašujuće – nažalost su sveprisutne. Lako je reagovati na njih tako što ćete ih izbjegavati. Ko želi da se osjeća anksiozno kad ne mora? Ali problem je, naravno, što ti zadaci nisu samo neprijatni; oni su takođe potrebni. Kako rastemo i učimo kroz posao i karijeru, stalno smo suočeni sa situacijama u kojima moramo da prilagodimo svoje ponašanje.

To je jednostavno stvarnost sveta u kojem danas radimo. A bez vještine i hrabrosti da napravimo skok, možemo propustiti važne mogućnosti za napredovanje. Kako možemo kao profesionalci da prestanemo da gradimo svoj život izbjegavajući ove neprijatne, ali profesionalno korisne zadatke?

Prvo, budite iskreni prema sebi. Kad ste odbili priliku da govorite na velikoj industrijskoj konferenciji, da li je to zaista bilo zato što niste imali vremena ili ste se plašili izaći na pozornicu i predstaviti se? I kad se niste suočili sa onim kolegom koji vas je potkopavao, da li ste to zaista učinili zato što ste osjećali da će se on konačno zaustaviti, ili zbog toga što ste se uplašili zbog sukoba? Pogledajte popis izgovora kojima ste skloni pri izbjegavanju situacija van svoje zone komfora i zapitajte se da li su zaista legitimni.

Ako bi vam neko drugi ponudio iste izgovore o njihovom ponašanju, da li biste to videli kao izgovor ili legitimne razloge za odbijanje? Odgovor nije uvijek jasan, ali nikada nećete uspjeti da prevaziđete strah ako u prvom redu niste iskreni prema svojim motivima.

Zatim, prisvojite specifično ponašanje. Možda vam je teško da ćaskate, ali lakše je ako je tema neka o kojoj nešto znate. Ili vam je teško umrežavanje, osim ako je u zaista malom okruženju.

Prepoznajte ove mogućnosti i iskoristite prednost. Na primjer, ako vam je zamorno da razgovarate sa velikim grupama ljudi tokom velikih, bučnih dešavanja, pronađite miran ugao za razgovor, ili izađite napolje u hodnik ili ispred zgrade. Ako mrzite javne govore i umrežavanje, ali se osjećate malo ugodnije u malim grupama, potražite mogućnosti za razgovor sa manjim grupama ili napravite intimne sastanke uz kafu sa onima s kojima želite da se povežete.

Na kraju, krenite. Da biste izašli iz svoje zone komfora, to morate da učinite, čak i ako vam je neprijatno. Postavite mehanizme koji će vas natjerati da zaronite i možda ćete otkriti da ono čega ste se u početku bojali nije tako loše kao što ste mislili.

Počnite malim koracima. Umjesto da se pozabavite javnim govorom na nekom velikom industrijskom događaju, prijavite se na predavanje za javni govor. Umjesto da govorite u sobi za sastanke, pred svojim najstarijim kolegama, počnite tako što ćete razgovarati na manjim sastancima sa vršnjacima da biste vidjeli kako se osjećate. I dok radite na tome, pogledajte da li možete da zaposlite bliskog prijatelja ili kolegu koji će vam ponuditi savjet i ohrabrenje pre izazovne situacije.

Možda se spotaknete, ali to je u redu. U stvari, to je jedini način na koji ćete naučiti, posebno ako možete shvatiti da su pogrešni koraci neizostavni – i u stvari ključni – dio procesa učenja. Na kraju, iako se možemo osjećati nemoćnim u situacijama izvan naše zone komfora, imamo više snage nego što mislimo. Dakle, krenite. Budite iskreni prema sebi i upustite se. Pretpostavljam da će vam biti drago što ste sebi pružili priliku da rastete, učite i proširujete svoj profesionalni repertoar.