Mnogo vremena provodimo radeći za svoje ciljeve, ali čak i kada dođemo do njih, često se pitamo da li smo zaista uradili dovoljno? Dio tog osjećaja je nusprodukt naše moderne kulture rada, kaže socijalni psiholog Tomas Kuran, prenosi Stil.
“Mi smo naučeni da težimo savršenstvu”, objašnjava on, a istraživanja pokazuju da naša očekivanja samo nastavljaju da rastu dok se sve više industrija prilagođava našoj kulturi. Nepraktični standardi i nerealni prikazi na društvenim medijima dovodi do toga da naša opsesija savršenošću postaje toksična.
“Skloni smo da perfekcionizam držimo kao obilježje vrijednosti”, kaže Kuran.
“Nikada ne prestajemo da dovodimo u pitanje taj koncept.”
Prema Kuranovom istraživanju, težnja za savršenstvom zapravo može da nas zadrži u otključavanju našeg potencijala.
Da bismo uspjeli, moramo prihvatiti – i slaviti – naše mane!
Evo zašto nas to može učiniti mnogo srećnijim:
To smanjuje stres zbog nerealnih očekivanja
Kada pokušamo da budemo savršeni, stavljamo se u ciklus težnje ka nerealnim standardima, i Kuran kaže da ova beskrajna petlja može da doprinese našim redovnim stresovima. “Ovo je ciklus samoporažavanja”, ističe on. Uglavnom smo nezadovoljni usred dugotrajnog osjećaja da nikada nismo dovoljno savršeni.” “Perfekcionizam se odnosi na usavršavanje sopstvene ličnosti”, dodaje on. “Ali neuspjeh nije slabost.”
Ovo podstiče samosažaljenje
Kultura užurbanosti podstiče nas da radimo najteže dok se posao ne završi – ali ovaj način razmišljanja može da nas učini da se osjećamo još gore kada ne postignemo svoje ciljeve što brže želimo, napominje Kuran. Umjesto toga, on predlaže pauziranje, priznavanje naših neuspjeha i prihvatanje pozitivnog samopouzdanja u našim najsavršenijim trenucima.
Istraživači su 1989. godine otkrili da se devet odsto mladih borilo sa “socijalno propisanim perfekcionizmom”, idejom da pokušavamo da ispunimo očekivanja našeg okruženja. Do 2016. ova cifra se udvostručila, a broj se nastavlja povećavati kako društveni mediji sve više prevladavaju u našim životima.
“U ovoj novoj vizuelnoj kulturi, pojavljivanje savršenstva je daleko važnije od stvarnosti”, objašnjava Kuran.
“Hranili smo se ovom idejom da postoji savršen život. Ako želimo da naši mladi ljudi uživaju u mentalnom, emocionalnom i psihološkom zdravlju, pozvaćemo ih da proslave radosti i ljepote nesavršenosti kao normalan i prirodan dio svakodnevnog života”, kaže Kuran.
Ako pauziramo malo od malih ekrana i telefona, i proslavimo pobjede u stvarnom životu, možemo se odvojiti od nerealnih zamki društvenih medija i osjećati se bolje po pitanju naših uspjeha.
