Možda vam ovo djeluje glupo, ali da li ste uvijek svjesni svog stresa? Vjerovatno smatrate da jeste, tačnije, vjerovatno mislite da se od njega ne možete sakriti. Ipak, situacija u kojoj niste svjesni svog nivoa stresa istovremeno zvuči nevjerovatno i privlačno, jer kako ne može biti savršeno nesvjestan svog sopstvenog stanja?
Kako bismo dali odgovor na ovo pitanje, moramo definisati neke stvari. Za početak, moramo pojasniti da stres nije stanje uma, već savršeno mjerljivi biološki odgovor.
Izazivač stresa može biti događaj ili misao, nešto stvarno ili imaginarno, što aktivira hipotalamičku-pituitarnu-adrenalnu osu (GGNO), koja ujedinjuje nervni i endokrini sistem, igrajući glavnu ulogu u odgovoru našeg tijela na stresne situacije. Kao rezultat GGNO aktivacije, kortikosteroidni hormoni se proizvode (hormon stresa, kortizol), što utiče na unutrašnje sisteme našeg tijela, koji regulišu imunitet, metabolizam i ponašanje.
S obzirom na to da ljudsko djelo dolazi sa bogatim i unikatnim iskustvima, svako od nas drugačije reaguje na povećanje nivoa kortizola. Stres obično pronalazi način da nam pokaže svoje prisustvo, na primjer uz pomoć insomnije ili poremećenog sna, ili pak probleme sa stomakom, glavobolje, mučninu i drugo. Svako od nas ima različitu sposobnost za borbu sa stresom i svim pojava koje dolaze sa njim.
Način na koji jedna osoba poima stres zavisi od brojnih faktora: od njene ličnosti, obrazovanja, pa čak i genetike. Na primjer, određeni ljudi će više vremena provesti razmišljajući o negativnim iskustvima, zbog čega će njihov osećaj stresa trajati duže.
Osobe koje su odrasle u porodicama koje ne razgovaraju o osjećanjima, imaju naviku da potiskuju sve interne probleme i idu dalje, kao da je sve u redu. Pored toga, postoje i osobe koje ne prepoznaju stres, jer nemaju emotivni vokabular ili poimanje tog osjećanja. Ako ne znate kako da nazovete neki osjećaj, teško da ćete moći da ga prevaziđete.
Ne umiju svi ljudi da razumiju ili objasne šta se dešava unutar njih, niti su svi oni koji umiju to da učine, podjednako uspješni. Čak i one osobe sa najopširnijim vokabularima ponekad ne mogu pronaći pravu riječ. Zapravo, neki ljudi su toliko loši u definisanju svojih emocija, da je zbog njih smišljen termin – aleksitimija, što je ujedno dijagnoza koju posjeduje deset procenata svjetske populacije.
Na drugoj strani spektra, nalaze se ljudi sa visokom emotivnom inteligencijom, odnosno osobe koje umiju da opišu svoja osjećanja na nevjerovatno kompleksan način.
Iako mogućnost eliminijacije stresa brzo i efikasno djeluje nevjerovatno zavodljivo, nijedna od strategija, tačnije, potpuni fokus ili ignorisanje istog, neće vas dovesti do pravog puta. Na primjer, ako pričate o svom problemu sa nekim, smanjićete nivo kortizola – sve dok se razgovor ne pretvori u bolnu refleksiju koja nikako neće doprinijeti smanjenju stresa.
Po svemu sudeći, kako biste se na najefikasniji način otarasili stresa, trebalo bi da savladate i vještinu fokusiranja i ignorisanja stresa i hodati po tankoj liniji koja ih dijeli.
