Psihologija

Šta se zaista dešava u vašem tijelu kad osjetite strah?

Zašto nas određene stvari plaše? Kako kroz prizmu nauke možemo da objasnimo šta se dešava u našem tijelu kad se uplašimo?

Kulturološki uticaji mogu navesti ljude da osjećaju strah od određenih stvari, pa se tako mnogi ljudi plaše crne mačke ili klovnova ubica. Međutim, postoje univerzalni okidači straha, prema riječima neuropsihijatra Katerin Braunlov.

“Visina, životinje, munje, paukovi, neko ko trči za vama u mračnoj ulici – uopšteno, ljudi imaju neku vrstu reakcije straha na ovakve stvari“, kaže Braunlove.

Faktor straha

Prije svega, strah je uglavnom mehanizam preživljavanja. Kada čula otkriju izvor stresa koji može da predstavlja prijetnju, mozak aktivira niz reakcija koje nas tjeraju ili da se borimo za život ili da pobjegnemo što brže možemo (ovakva reakcija kod sisara je poznata kao bori se ili bježi).

Strah je regulisan dijelom mozga koji se zove amigdala, pa kad stres aktivira amigdalu, privremeno se zamjenjuju svjesne misli, tako da tijelo može svu svoju energiju da usmjeri na suočavanje s prijetnjom, piše LiveScience.

Zato dolazi do ubrzanog rada srca i disanja, krv se iz stomaka preusmjerava više ka mišićima, kako bi mogli da se bore ili da trče.

Reakcije na strah

Neke od reakcija na strah su jeza (koja nam sada neće pomoći, ali kad su naši preci imali više dlaka na tijelu, kad se naježe su izgledali veće i moćnije) i kočenje u mjestu (ako se ukočite, manja je vjerovatnoća da će vas predator primijetiti).

Emocionalni odgovor na strah jeste podizanje nivoa uzbuđenosti što tijelo i um ostavlja fokusiranim i opreznim dok prijetnja ne nestane.

Čak i bebe mogu da se plaše stvari poput glasnih zvukova, iznenadnih pokreta i nepoznatih lica, a mlađa djeca mogu da se plaše stvari za koje odrasli znaju da nisu stvarne.

Tek kad dijete napuni sedam godina može da razlikuje šta su stvarne prijetnje, a koje žive samo u njihovoj mašti.

Suočavanje s našim strahovima

Za razliku od životinja, ljudi mogu da procesuiraju strah i da ga eliminišu kad shvate da nisu u stvarnoj opasnosti.

Ljudi mogu da se uznemire i uplaše, ali umjesto da bježe, preispitaće situaciju i shvatiti da ne treba da reaguju u stilu bori se ili bježi.

Neki ljudi namjerno tragaju za iskustvima koje će ih uplašiti, poput gledanja horor filmova, uživanja na rolerkosterima ili bilo šta što će stvoriti osjećaj neposredne opasnosti.

Danas se ljudi suočavaju s različitim stresovima, koje naši preci nisu mogli da zamisle: finansijski problemi, anksioznost i brojni društveni pritisci koji mogu da pokrenu strah. U poređenju s ovim strahovima, stari dobri strah može da vam pomogne da svakodnevne strahove obezazlenite.

“On daje ljudima perspektivu. Ukoliko ste zabrinuti jer želite da pričate sa šefom o povišici i onda vas nešto na smrt uplaši, shvatićete da razgovor sa šefom i nije tako velika stvar”, kaže Braunlove.

Tagovi

Send this to a friend