Priznajmo, sljedećih 16 stvari očekujemo od drugih, a sami ih rijetko dajemo:
1. Očekujemo od drugih ljudi da budu iskreni i otvoreni s njihovim namjerama, pogotovo romantičnim, ali koliko ljudi mi držimo „u rezervi“?
Koliko ljudi mi puštamo da se pitaju što mislimo i da čekaju samo zato što nama tako više odgovara?
2. Ljutimo se na ljude koji nisu bezuslovno dobri i ljubazni. Pokušavamo naučiti djecu da budu dobri i ljubazni i kažnjavamo ih kad nisu.
Zahtijevamo od drugih ljudi da budu otvoreni i topli, često na vrlo uskogrudan i grub način.
3. Očekujemo da kada je neko zainteresovan za nas, on treba da napravi potez. Niko ne želi da sjedi i čekana nečiji potez, ali niko ne želi to prvi da uradi. Kad ste posljednji put iskočili iz vaše zone udobnosti da biste nekome rekli da vam je stalo?
Kada ste posljednji put pozvali nekoga na sastanak – ne samo na druženje? Kada ste posljednji put učinili ono što želite da drugi rade za vas?
4. Ne razumijemo kad ljudi nisu oduševljeni nečim što nas oduševljava, ali mi negodujemo na izbor nečijih strasti ili ‘iritantnog’ političkog mišljenja, piše Thought catalog.
5. Očekujemo od ljudi da nam svi vjeruju, ali razlozi zbog kojih mi ne vjerujemo drugima uvijek su opravdani.
6. Kad neko nije tu za nas bezuslovno ili ne zna da nam je potrebna podrška bez da to moramo reći, smatramo to nepristojnim i sebičnim.
No, koliko često mi pokušavamo psihoanalizirati nečije stanje i predvidjeti akcije, želje i namjere ljudi u našem životu?
7. Smatramo ljude bezobraznima kada donose zaključke o dijelovima našega života, a ne znaju cijelu priču, ali koliko često mi to činimo strancima, saradnicima i prijateljima u svakodnevnom razgovoru?
Znamo da bi nas ljudi razumjeli kada bi stvarno znali cijelu našu priču… a ipak brzopleto osuđujemo druge zbog stvari koje ne razumijemo, jer priču ne poznajemo kao cjelinu.
8. Uobičajeni izvor frustracije je kada se ljudi ne brinu o njihovim problemima u odnosu na način koji bi nama bio očit – ostavite osobu ako nije savršena, pustite ono što ne možete promijeniti … ali koliko često je to slučaj u našem životu?
Ne dopuštamo ostalima da budu neuredni, ali očekujemo da nam budu rame za plakanje kad smo mi slomljeni.
9. Teoretski, očekujemo da ljudi prihvataju sve religije, ali ako neko ne razumije našu dogmu ili sistem vjerovanja ili vjersku pozadinu, smatramo da jednostavno nisu na potrebnom nivou da bi to razumjeli.
Možemo tvrditi da je svaki put valjan, ali mnogi ljudi ne shvataju da vjeruju da je njihov put malo učinkovitiji.
10. Smatramo da su ljudi koji osuđuju druge zbog sitnih stvari užasni, ali mi osuđujemo njih… zbog osuđivanja.
11. Očekujemo da se ljudi ne šale na naš račun, a na kraju dana, mi se često znamo pakosno šaliti s drugima kako bi se malo oraspoložili.
12. Očekujemo da se ljudi cijene i da prestanu omalovažavati sebe, ali očekujemo i da nas oraspolože kad to mi činimo sami sebi.
13. Očekujemo da se ljudi promijene preko noći, da preuzmu kontrolu nad njihovim zdravljem, da izađu iz otrovnog odnosa ili posla – što god da to je, ali rijetko razmatramo naše vlastite štetne navike.
14. Mi okrećemo očima kada se ljudi ne ponašaju na način koji smatramo obzirnim i primjerenim – kada su preglasni u javnosti, kada kasne ili su neuredni ili na neki način zapušteni, ali kad smo mi umorni i u stresu, ne zanima nas ponašamo li se primjereno.
U redu je kad se glasno smijemo i razgovaramo jer smo uzbuđeni, ali je neugodno kada netko drugi učini istu stvar. To nije neprimjereno ako mi to radimo.
15. Očekujemo potpunu iskrenost od drugih, a opet kad je „iskrenost” nešto što ne želimo čuti, to je „zloćkasto”.
A kada je na nama red da kažemo istinu, izbjegavamo to učiniti sve dok nemamo drugog izbora.
16. Očekujemo bezuslovnu ljubav od ljudi koji su nam najbliži, kao da će to biti dovoljno da nadoknadi činjenicu da se mi sami ne volimo.
