Moramo da prestanemo da živimo u prošlosti i da se divimo stvarima koje su nas nekada činile srećnima. Da počnemo da živimo u sadašnjosti i da cijenimo ono što imamo ovdje i sada. Samo tako ćemo napredovati.
Zbog pandemije koja je započela prije godinu dana, ponovo smo počeli da učimo kako da cijenimo ono što imamo.
Bez obzira da li se radujemo jutarnjoj kafi ili omiljenom časopisu, dizajnerskoj odjeći, praznicima ili druženju sa prijateljima i porodicom, bitno je da smo postali svjesni da imamo zbog čega da se radujemo. Ali ako želimo više od toga, da li će nas samo ovo usrećiti? Ili će nas potraga za srećom čini nesrećnima?
Pandemija je negativno uticala na sreću širom svijeta. Ali šta nas je ranije činilo nesrećnima? Da li su to bile društvene mreže? Poređenje sa strancima sa izraženim trbušnjacima, poslovima iz snova, vikendicama i luksuznim jahtama. Ili su to bile reklame koje su nas uvjeravale da će nas nova odjeća, automobili i novi parfemi mogu usrećiti. Ili je to možda socijalna norma koja nas je tjerala da se što prije vjenčamo i osnujemo porodicu.
Iako se ovo generacijama činilo kao odgovor, stopa razvoda i dalje raste i čini se da ljudi i dalje čekaju sve više i više prije nego što zasnuju porodicu.
Godina provedena u “zatvoru” pružila je mnogima priliku da preispitaju svoj život i utvrde šta ih čini srećnim. Ali ako se neprestano trudimo da budemo srećni i trčimo za onim za šta mislimo da će nas usrećiti, hoće li nas ta beskrajna potraga na kraju učiniti nesrećnim?
Životna savjetnica Di Džonson vjeruje da jurišanje za srećom nije dobro za nas i tvrdi da nije prirodno stalno biti srećan.
Naime, ako ne obrađujemo loša osjećanja, onda dobra ne možemo ni cijeniti kada ih imamo.
“Ako niste obradili nesrećne dane, nećete u potpunosti cijeniti one srećne. Takođe, ne moramo stalno biti srećni”, rekla je Di.
Stalno traženje sreće može dovesti do štetnog i nezdravog ponašanja kao što su zavisnost, opsesije, anksioznost i pritisak. Drugim riječima, u težnji da zadržimo status kvo, tražimo sve više i na kraju nikada nismo zadovoljni. Takođe ovo može objasniti zašto ljudi osjećaju tako dramatičan pad raspoloženja ako iznenada izgube sve. Ako bi se navikli na određeni način života, koji ih je usrećio, pomislili bi da treba ponovo da “love” kako bi ponovo bili srećni.
Ali ako smo svi, bez obzira na to koliko imamo, u “opasnosti’” da želimo još, postoji li način da se prekine ovaj ciklus ako zaista želimo da budemo srećni i zadovoljni s onim što imamo.
Di nas savjetuje da “prestanemo da postavljamo uslove za ono što će nas obradovati.”
“Gledajte na sreću kao na iskustvo, a ne kao na cilj. Pokušajte da se usredsredite i pronađete sreću u onome što trenutno imate, čak i na svakodnevnim sitnicama koje često uzimamo zdravo za gotovo. Zaustavite ili bar pokušajte da smanjite negativni unutrašnji dijalog jer negativnost rađa negativnost. Dozvolite sebi da prođete kroz luda, loša i tužna vremena, normalno je da osjećate bijes, povredu i tugu, ovo treba izliječiti na zdrav način kako biste uvažili dobre stvari u vašem životu”, objasnila je ona.
Izlazak iz ciklusa upoređivanja je takođe presudan. Savjetnica Kerol An Rajs kaže da moramo da se udaljimo od kulture upoređivanja i očaja na društvenim mrežama.
“Nađite radost u jednostavnim stvarima, prvoj kafi, ručku, šetnji parkom i slično. Zahvalnost znači da je vaša šolja uvijek puna, a ne poluprazna. Ono na šta se fokusiramo proširuje se, pa se koncentrišite na dobro, a ne na nedostatke”, savjetovala je ona.
Moramo prestati da gledamo na sreću kao na krajnju tačku, jer čak i ako postignemo “X” ili kupimo “Y”, s vremenom će ta naša sreća izblijedjeti i vratiće nas na početak, pa ćemo ponovo jurcati za sljedećom “srećom”.
Takođe moramo prestati da se upoređujemo sa drugima, jer kada vidimo one koji su zadovoljni s onim što imaju, a što mi želimo, zaboravićemo na ono što već imamo. Takođe, moramo da dozvolimo da se dešavaju negativne stvari, jer samo sa njima možemo cijeniti pozitivne.
Ne treba nam mnogo da bismo bili srećni, a svi koji pretenduju na nešto veće – bolji posao, atraktivniji partner, veća kuća, brži automobil … Vode izgubljenu bitku. Moramo da prestanemo da se zadržavamo na onome što nas je činilo srećnim u prošlosti i da počnemo da živimo u sadašnjosti i da cijenimo ono što imamo ovdje i sada. Samo tako ćemo napredovati, piše “Metro”.
