Svako od nas ima posebno mjesto na koži. Na vratu. Utočište zaštićeno od ostatka svijeta u kojem se dešavaju čuda.
Držimo ga podalje od znatiželjnih očiju, radije ga držimo skrivenim, zatvorenim, nepristupačnim za većini ljudi. Samo nekoliko ljudi ima čast da stupi u kontakt sa ovim svetim dijelom nas.
Djeca se tamo sklanjaju da bi pronašla utočište, olakšanje, ljubav. I ljubavnici, da razgovaraju bez riječi i da dodiruju svoje duše.
Stavljamo glavu na vrat onima koje volimo da bismo impresionirali miris njihove kože u našim srcima.
Ne postoji nježniji, draži i dubokoumniji kontakt od prepuštanja sebe na vratu drugih.
Na tom misterioznom mjestu sve se može dogoditi.
Bebe to dobro znaju. Ko se dobro ugnijezdi u toj šupljini ljubavi da gleda svijet, a osjećaj je tako dobar da nikada ne želi da ode.
Ući u nečiji vrat je poput ulaska u njegovu dušu, udišući njegovu suštinu.
