Nema potrebe da se plašite rastanka! Sve što je vaše, budite sigurni da će vam se vratiti. Evo zašto…
Ljudi se veoma plaše razdvajanja i rastanka, i neizvjesne pauze često izazivaju panični strah kod nas.
“Odjednom u mom životu više neće biti nikoga i ničega?” Biće, još kako će biti. Da će biti sigurno je, a da bi bilo bolje treba se potruditi.
Kažu da se lekcije najbolje prolaze na rastojanju
Naravno u idealnom slučaju, za odnose se treba pripremiti prije odnosa, kao uostalom, i za sve druge važne etape i događaje u našem životu, ali to je kako se kome posreći, ko zna šta nam je sudbinski dato.
Neko uspijeva da stekne neophodna znanja prije sudbonosnog susreta, dok drugi moraju da se bore da osvoje sreću u životu, ali to nije tako važno na kraju krajeva. Ponekad je bolje napraviti pauzu i obratiti pažnju na polu-naučene lekcije pojedinačno, umjesto toga da se zajedno ruši to, što i tako nije stabilno.
Sve vaše će vam se sigurno vratiti, tačnije, ono stvarno ne može nikuda ni da ode.
Čini se kao da ste odlučili da je svemu kraj, a život vas stalno gura i gura jednog prema drugom. A da priđete blizu jedan drugom ne dozvoljava, jer svakom od vas treba vrijeme da sazrite. Da sazrite jedno za drugo ili za druge partnere – niko ne zna, sa čime će se na kraju završiti vaša pauza. Vremenom tačke se pretvaraju u zareze, a ponekad i vise u vazduhu nejasne tri tačke…
Mi se veoma plašimo rastanka, a još više se plašimo zbližavanja. I tu pokušavamo da izaberemo od dva zla manje. Korak u susret – ruše se lične granice, rastvara ego, gdje si ti, gdje je on – ko bi ga znao. Dva koraka unazad je mnogo sigurnije, upravo tako i plešemo – jedan korak naprijed, dva koraka nazad. Priđemo blizu i udaljimo se, najviše na svijetu želimo da budemo pored, ali se ne usuđujemo da zakoračimo u neizvjesnost.
Da bi dopustili nekom da nam se približi, neophodno je upoznati samog sebe. U svakom od nas postoji i svjetlost i tama. Treba naučiti da se prihvati svoja tama, naučiti da se voli taj koji je unutra, naučiti da se bude zahvalan tome, što već postoji u svakom od nas. Često žurimo da osvojimo drugog čovjeka čak još i ne poznavajući sebe.
Zašto žuriti? Zašto osvajati?
Udubite se, proučavajte to što je unutar svakog od vas, doći će proljeće i cvijeće će samo procvjetati. Ljudi se ne sreću slučajno, svaki susret ima neki smisao, samo što smisao nije uvijek moguće odgonetnuti, bar ne odmah. Bolje se vidi na rastojanju.
Što dublji i suptilniji svijet otkrivate unutar sebe, tim stabilniji (ali ne i neosjećajniji) postajete prema promjenama u spoljnom svijetu. Ako unutra sija sunce, da li je bitno kakvo je vrijeme iza prozora? Sjećate li se, kakav je bio natpis na prstenu kralja Solomona? “Sve prolazi, i ovo će proći!” Pauza će se jednom završiti, rastanke će ponovo zamijeniti susreti, kakvi će biti susreti vrijeme će pokazati, a sada, svi mi imamo čime da se bavimo.
Razvijajte se, cvjetajte, otkrivajte potencijal koji je založen u vama, naučite da darujete toplinu i pažnju svojim bliskim, a ljubav će jednog dana doći sama, sigurno će doći!
