Video igre su još 2013. dodate na psihijatrijski spisak “stanja koje treba istražiti”, a oko četiri odsto gejmera razvilo je zavisnost, procjenjuje Svjetska zdravstvena organizacija.
Ova zavisnost je relativno nova i pomalo kontroverzna, a psiholozi i psihijatri još uvijek pokušavaju da utvrde koji je najbolji način za liječenje.
Kako je pokazala nova studija, razgovor ili bihejvioralna terapija pomogla je 70 odsto zavisnika od igara koji su učestvovali u istraživanju na “Johan Gutenberg” univerzitetu u Majncu.
Stručnjaci ističu da igranje igara “preuzima sate” koje bi zavisnici inače prespavali, a više od polovine njih igra igrice na više od jednog uređaja.
Ukoliko neka osoba postaje anksiozna, nervozna ili tužna kada ne može da igra igrice, ako nastavlja da ih igra uprkos negativnim posljedicama, laže o igranju, gubi interes za druge aktivnosti i zapostavlja posao ili međuljudske odnose zbog toga, jednostavno ne može da prestane da igra, smatra se da je zavisna od igara.
Kako se ispostavilo, u liječenju najviše pomaže bihejvioralna terapija, koja pomaže ljudima da identifikuju “korijen” svoje zavisnosti, a pomaže im i da razviju nove navike i mehanizme kojima će se boriti protiv zavisnosti.
