U svakom od nas postoji instinkt, iskonska sila koja snažno traži da se čuje. Njegov jezik je kod drugih vremena, drugih svjetova, suptilne, ali vrlo duboke prirode. Šapuće u svakom od nas. Uvijek. Svakog dana.
Samo je nekolicina sposobna da shvati ovaj šapat, ovaj dašak vjetra, ovu svjetlost i poseban miris. Samo najpažljiviji ljudi i najotvoreniji za život i njegove neprekidne promjene, samo ljudi koji su sposobni da stvore tihi um, mogu jasno i odmah da shvate njegove poruke.
Za sve ostale glas ovog našeg unutrašnjeg vodiča, ovog našeg unutrašnjeg oka koje sve vidi dolazi na neugodan, bolan i naporan način. U stvarnosti je sada došlo vrijeme da umor, fizički ili mentalni bol, “peh” i “neprijatne” događaje smatramo najvažnijim saveznicima naše istinske suštine, naše duše, našeg najdubljeg jezgra.
Ako smo nezadovoljni svojim životom, moramo zahvaliti svom nezadovoljstvu i vjerovati mu: došlo je da komunicira s nama. Možemo ga zamisliti kao glasnika koji dolazi da nam pomogne da nas razumije i da nas natjera da djelujemo, da nam promjeni kurs. Ako ipak dopustimo da nas obuzme ovo osjećanje, blagoslov se pretvara u najveću kletvu i ostajemo zarobljeni.
Naš zadatak je da stvorimo tihi um, da budemo budni spolja i iznutra, da naučimo da posmatramo bez prosuđivanja i bez pokretanja razmišljanja (ili da naučimo da ga blokiramo).
Danas je to težak zadatak, ali ne i nemoguć. Samo se oslonite na vaše najveće strasti, vaše omiljene zabave. Morate ponovo početi da hranite svoju dušu kao što hranite svoje tijelo. I ona je gladna života, ali mi je ne slušamo i vodimo je da se razboli.
Samo na taj način duša se raščisti, misao utihne, kreativnost se proširi i postajemo pažljivi i stručni u shvatanju bilo koje poruke koja nam je upućena.
Moramo naučiti da opažamo svoje emocije, svoje uslove, svoje dosade, svoje radosti. Da ih posmatramo, prepoznajemo u nama, da im se posvetimo pažnjom i prisustvom.
Naši strahovi od nas traže samo pažnju, samo na taj način mogu otkriti svoju prirodu kao vodič, kao učitelj, kao svetionik koji osvjetljava put. Moramo ih posmatrati i opažati bez prosuđivanja, bez razmišljanja, bez obrazloženja.
Morate se probuditi svakog jutra pozdravljajući svaku emociju koja dolazi dok dočekujete važnog, slavnog gosta, mudraca iz drugih vremena.
