Prvi pravi odgovor na bolno i sve češće pitanje koje o ljubavi postavljamo sebi dao je istaknuti ljekar, neuropsihijatar, psihoterapeut i književnik, svestrani erudita i akademik SANU.
U knjizi “O ljubavi” Vladeta Jerotić piše o tome zašto je ljudima danas teško da vole. Pročitajte taj dio knjige, sigurno ćete ga zapamtiti.
“Eto mogućeg, prvog odgovora na bolno i sve češće današnje pitanje: zašto je ljudima teško da vole? Odgovor glasi: jednostavno zato što nisu bili voljeni! Ako je tačno – što potvrđuje većina psihologa danas – da je dijete „upijajući um”, što znači da se glavne odlike budućeg karaktera obrazuju najkasnije do kraja pete godine života djeteta, onda je odlučujuće za budući čovjekov erotsko-seksualni odnos da li je i koliko je ono voljeno od jednog ili (srećom) od oba roditelja.
Razumije se da je glavni uslov da roditelji zavole dijete, njihov sopstveni odnos u ljubavi. Česte nesuglasice u braku, otvorene svađe i preljube, agresivna potreba jednog ili drugog bračnog partnera da vlada onim drugim – „Ako me voliš, ispunjavaj moju volju” – otvoreno ucjenjivanje djece, kao i nevidljiva ili vidljiva borba partnera oko pridobijanja djeteta za sebe, i na kraju (ili već na početku braka, kada se dijete već rodilo) rastava braka – kako iz sveg ovog emotivnog i kognitivnog haosa među roditeljima, naučiti dijete da voli! Koga da voli? Valjda najprije svoje roditelje, a onda u toku života bračnog partnera, prijatelja, svoj narod, svoju profesiju.
Bojim se da je većina današnjih mladih u zapadnom svijetu (kao i kod nas) emotivno do te mjere nezrela da je patološka potreba za nekom zavisnošću (alkohol, droga, tablete, televizija, internet, hrana, pretjeran rad, seksualno mijenjanje partnera bez ljubavi, novac, potreba za diktatorom itd.) skoro u potpunosti zamijenila potrebu borbe za nezavisnošću. Jedan od glavnih strahova mladih danas, emotivan je strah od vezivanja za partnera suprotnog pola (da li je i to razlog za češće vezivanje za partnera istog pola?).
Zašto je tako? Čest razlog je tragično iskustvo mladih sa sopstvenim roditeljima, najprije zaljubljenošću emotivno vezanih jedan za drugog, a onda, gubljenjem zaljubljenosti (koja nije prešla u ljubav) rastavljanje braka, često u međusobnoj mržnji. Umjesto, dakle, prirodnog vezivanja, a onda i prirodne zavisnosti od partnera drugog pola koji se voli (tada se ne postavlja pitanje zavisnosti ili nezavisnosti!), patološka zavisnost prenosi se na pogrešne i opasne objekte, kao što su, već pominjani, droga alkohol i slično.
Inteligentni mladi ljudi uočavaju još jednu pogubnost u bračnim odnosima svojih roditelja: agresivna želja za vladanjem i pokoravanjem onog drugog partnera, ali onda i djeteta! Zašto bi onda mladi ljudi danas uopšte stupali u bračni odnos kada im prijeti opasnost od pogrešnog emotivnog vezivanja (sa težnjom razočaranja zbog prevelikih očekivanja, koja – razočaranja mogu dovesti do depresije i samoubistva, ali i osvetoljubivog promiskuiteta), a onda i ropske zavisnosti od „jačeg” u braku!”, piše Jerotić, a prenosi sajt “Detinjarije”.
