Ako stavimo srce i razum na vagu, uvijek će postojati neravnoteža kada su u pitanju sjećanja, jer bez obzira na protok vremena, i dalje će postojati ljudi kojima će uvijek biti mjesto u našem srcu.
Vaš um će željeti da bude racionalan, željeće da zaboravite onu osobu zbog koje ste patili, pa čak i mnogo toga, ali vaše srce ne zaboravlja, svaki put kad pumpa krv u vaše tijelo, stalno se sjeća kako je ta osoba za vas predstavljala čitav svijet u to vrijeme.
“Ponekad su mu, u tišini noći, sva sjećanja bila vraćena pjesmom iz djetinjstva … U samoći niko ne bježi od sjećanja.” ~ Antoan de Sent Egziperi
Vječna bitka um – srce
Kada doživimo prekid ljubavi, stvarnost nam govori da nas ta osoba koju želimo više ne voli, ne traži, ne zove, ne ljubi. Međutim, srce nas u svojoj vječitoj borbi okorjelog romantičara podsjeća na taj dan kada smo prvi put poljubili tu osobu ili vodili ljubav pokrivenu samo tamom. Ova bitka između stvarnosti i sjećanja je ono što nas sprečava da zaboravimo.
Što su uspomene intenzivnije, to će duže upadati u naš um. Ovo ima naučno objašnjenje, jer se hipokampus (koji ima zadatak da pamti činjenice sa datumima, mjestima i licima) i amigdala (odgovorna za emocionalno pamćenje) podižu i naša sjećanja više nisu samo slike, već mirisi, milovanja, riječi, ukusi.
“Sjećanje je lako onima koji imaju pamćenje. Zaboravljanje je teško za one koji imaju srce ” ~ Gabrijel Garsija Markez
Ljekoviti efekti vremena
Kao što kažu: vrijeme liječi svako zlo. To je zato što, kako prolaze dani, mjeseci i godine, veza između hipokampusa i amigdale prestaje da se koristi, kako bi se ostavilo prostora za čuvanje drugih podataka i drugih uspomena. To će reći, puštamo ljude i njihovo sjećanje kako bi drugi mogli da uđu u naš život.
Generalno, ljubavni prekid prati period bola, koji može trajati od šest mjeseci do godinu dana, u zavisnosti od napora koji činimo da nastavimo sa svojim životom i prevaziđemo razočaranje.
Važno je da se ne usidrimo u prošlosti, jer život ide dalje. Zaborav je moguć, jednostavno je potrebna snaga volje, zaborav je komplikovan, ali ne i nemoguć. Evo nekoliko savjeta za zaborav:
Prihvatite šta se dogodilo
Ponekad se obavežemo da ćemo tražiti hiljadu objašnjenja ili ih dati, ali možda to nije potrebno. Nema sve objašnjenje i nije potrebno stalno se vraćati onome što se dogodilo i štetiti sebi. Ovo je veoma teško prihvatiti, ali je potrebna velika stvarnost. Budite jaki i prihvatite da ljudi koje ste voljeli odlaze.
Živite svoj život i uživajte u svojim emocijama
Moguće je da na početku perioda bola osjećate kao da plačete, a to ćete morati da uradite da bi bol napustio vaše tijelo. Međutim, takođe se morate potruditi da izađete, prošetate, odete u bioskop, povežete se sa drugim ljudima.
Ponovo zaživite svoj život, zapitajte se: Šta volim da radim? Zbog čega se osjećam dobro? Izgradićete nove uspomene, zbog kojih ćete zaboraviti stare. Pronađite mjesto u svom srcu za nove emocije i iskustva. Zatvorite vrata da biste mogli da otvorite vrata.
Vrijeme nije sve
Vrijeme pomaže da se zaboravi, a sa prolaskom dana bol postaje pospan, sve dok ne nestane; ali nije stvar samo u čekanju, već i u glumi. Nema smisla ostati kod kuće, čekati dan za danom da bol popusti.
Otvorite svoj um i prijavite se za taj kurs fotografije koji ste toliko željeli da uradite, zatražite telefonski broj onog tipa koji vam se uvijek smješi, bavite se sportom, popijte džin tonik, pročitajte svoju omiljenu knjigu ili kupite novu. Radite šta hoćete, ali živite.
