Postoji dobar razlog zbog kojeg teško održavamo kontakt očima sa sagovornikom dok s njim razgovaramo, kažu naučnici s japanskog univerziteta u Kjotu.
Naš mozak jednostavno ne uspijeva istovremeno da upravlja zadatkom razmišljanja o izboru prave riječi i fokusiranjem na sagovornikovo lice. To je posebno uočljivo kada neko pokušava da izgovori manje poznate ili česte riječi.
Naučnici sa univerziteta u Kjotu testiranju su podvrgli 26 dobrovoljaca. Njihov zadatak je bio da igraju igru asocijacija riječima i istovremeno gledaju u slike na računaru. Pokazalo se da su, kada su pokušali da održe kontakt očima, s više poteškoća obavljali zadatak asocijacija.
“Iako se čini da kontakt očima i verbalno procesuiranje ne zavise jednog od drugog, ljudi često skreću pogled od sagovornikovih očiju tokom razgovora, što upućuje na međusobno isprepletanje dva procesa”, kažu japanski naučnici, prenosi Hina.
“Našim dobrovoljcima je trebalo mnogo više vremena da se sjete neke riječi dok su sagovornika gledali u oči, ali samo kada je u pitanju bila neka komplikovana riječ”, tvrde naučnici i dodaju da dvoumljenje pri izgovaranju neke riječi upućuje na to da je mozak istovremeno prisiljen da “barata” s previše informacija. Kao primjer jednostavne riječi naveli su riječ “nož”, pri čemu je u pitanju predmet kojim nešto režete, a kao primjer komplikovane riječi su naveli “fascikla”, pri čemu se radi o predmetu koji možete otvoriti, zatvoriti ili u njega nešto umetnuti.
Iako je broj dobrovoljaca koji su učestvovali u studiji vrlo mali, hipoteza je zanimljiva. Japanski naučnici podsjećaju da ovo nije jedina studija koja ukazuje na to da kontakt očima ‘lagano zbunjuje’ naš mozak.
Godine 2015. italijanski psiholog Đovani Kaputo pokazao je da zurenje u nečije oči deset minuta podstiče izmijenjeno stanje svijesti. Učesnici istraživanja su halucinirali, pritom vidjevši svakojaka čudovišta, pa i vlastita lica. Čini se da je uzrok tome proces nazvan neurološka adaptacija, pri čemu mozak postupno mijenja odgovor na nadražaj koji se ne mijenja. Na primjer, kada stavite ruku na sto, u prvom trenutku to osjetite, ali osjećaj slabi što je duže tu zadržite.
Dobrovoljci koji su učestvovali u studiji japanskih naučnika vjerovatno su iskusili neku vrstu neurološke adaptacije, ali potrebno je sprovesti dodatna istraživanja da bi to bilo sasvim sigurno.
Dakle, ako vas neko, razgovarajući s vama, ne gleda u oči, ne znači da je nepristojan, možda je njegov kognitivni sistem naprosto preopterećen.
